Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 46 online

FOTO SHOT

6@rwcards.jpg
Home Knjige SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO - stranica3
SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO - stranica3 Ispis Email
Ocjene: / 35
LošNajbolji 
Popis članaka
SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO
stranica2
stranica3
stranica4
stranica 5
stranica 6
stranica 7
Sve stranice


Zbog čega sam još sada veoma žalosna, što vam s velikim stidom mogu priznati jest, da je to, naime vjera u pakao, bila posljednja veza koja me je još držala u Crkvi. Bila je jednostavno ta egzistencijalna tjeskoba pred đavlom, koja je učinila da sam još ostala povezana sa zajednicom Crkve. Kada mi se dakle reklo da đavla ni pakla uopće nema, rekla sam dakle odmah sebi: "Zašto bih se morala još truditi i boriti se za život po pravilima "stare Crkve"? Pa dobro, i onako ćemo svi doći u nebo, te je stoga svejedno što smo mi i što radimo." Upravo to je bilo konačni razlog, zbog kojega sam potpuno udaljila od GOSPODINA. Udaljila sam od Crkve i počela sam joj prigovarati i nazivala sam je glupom i zastarjelom itd. Više nisam imala nikakva.straha pred grijehom i počela sam kidati svoj odnos s BOGOM. Grijeh nije ostajao samo u meni unutra, nego se taj grijeh počeo preko mene širiti na vani i druge trovati, Ja sam bila aktivna u negativnom smislu. Da, ja sam sada započela svima pričati da đavao ne postoji, da je to iznašašće svećenika - i čela sam također svojim kolegama na Sveučilištu govoriti da niti BOG ne postoji i da smo mi proizvod evolucije itd. itd. I tako sam utjecala na mnoge ljude. To je unaprijed rečeno da bolje možete razumjeti ono što slijedi. Đavo stvarno postoji Sada poslušajte što se dogodilo: Dok sam se nalazila u tom strašnom stanju, kakav užasan strah! Je sam najednom vidjela da stvarno đavli postoje; i oni su sada došli da me uzmu. Vidjela sam te đavle u njihovom užasu pred sobom. I nijedno prikazivanje koje sam do sada na zemlji vidjela, ne može ni najmanje dočarati kako užasno ti đavli izgledaju u stvarnosti. I tako vidim, kako se najednom na zidovima operacione dvorane, pojavljuju mnogi tamni likovi. Oni izgledaju kao posve normalni i obični ljudi, a svi oni imaju taj strašan, grozan pogled. Mržnja izlazi izravno iz njihovih očiju. I najednom spoznah da im nešto dugujem. Oni su došli da me uzmu jer sa m prihvatila njihovu ponudu na grijeh, i sada sam morala za to platiti cijenu, i ta cijena sam bila ja sama. Moji su naime grijesi imali posljedice. Grijesi pripadaju sotoni; to nisu njegove besplatne ponude; njih treba platiti. Cijena smo mi sami, Ako dakle mi, tako reći, kupujemo u njegovom dućanu, mi ćemo morati platiti robu. Toga moramo biti svjesni. Mi moramo platiti svaki grijeh, mi plaćamo mirom svoje savjesti, plaćamo svojim nutarnjim mirom, plaćamo svojim zdravljem... I ako smo mi veoma vjerni posjetitelji sotonske veletrgovine i uvijek samo kod njega kupujemo, on će na kraju nas same inkasirati. I najveće zavaravanje i glavna laž, veliki trik đavla jest, što on širi priču da njega (đavla) uopće
nema. I ti strašni, tamni likovi me okružuju i jasno je da dolaze samo sjednim ciljem, da me uzmu. Vi vjerojatno ne možete zamisliti kako je to strašno, kakva je to bila užasna tjeskoba, da mi moj čitav razum, moja visoka intelektualnost, moja znanstvenost, moji akademski naslovi i moja profesionalna izgradnja u toj situaciji uopće nisu pomogli. Oni su bili posve bez vrijednosti. Ti grijesi nas vuku u dubinu, prema dolje, prema "OCU LAŽI". Ali ako mi svoje žalosne prijestupe i grijehe (koje moramo platiti) predamo BOGU u sakramentu pokore, tada BOG plaća cijenu. ON ju je platio svojom krvi i životom na Križu. I ON plaća ponovno svaki put kada sagriješimo. ON je za nas pretrpio paklene muke, koje smo mi zaslužili i kojima smo se zadužili kod posjednika grijeha (Sotone). Mi smo otkupljeni po ISUSU KRISTU. Mi sada imamo pravo na NJEGOVO Kraljevstvo, na NJEGOV život, jer nas je ON učinio "djecom BOŽJOM". I sada su došli ti tamni likovi da inkasiraju svoje vlasništvo - MENE ...
Sada sam ih vidjela kako izlaze iz zida i ulaze u operacionu dvoranu. Bilo je njih veoma mnogo koji su najednom stajali naokolo. Naizvan su izgledali normalno ali pogled svakog od njih je bio pun mržnje, pun đavolske mržnje. I oni su bili tako bez duše, kao da su iznutra izgorjeli. Moja duša se naježila i tresla, i odmah sam razumjela, da su to đavli. Razumjela sam da oni ovdje zbog mene, jer sam im nešto dugovala, jer grijeh nije zabadava. To je najveća đavlova podlost i laž da čini te ljudi vjeruju da njega uopće nema. To je njegova strategija, po kojoj može sve raditi s nama, što god hoće, taj lažac. I sada sam s užasom vidjela: O da ,oni postoje i već su me počeli opkoljavati, htjeli su me uzeti. Možete li zamisliti moj užas? Moju tjeskobu, taj teror?! Sva moja znanost, moja pamet i društveni položaj ništa mi nisu koristili. Počela sam se na tlu valjati, bacati se na svoje tijelo, jer sam htjela pobjeći u svojem tijelu, ali moje tijelo nije me više primalo; i to je bila užasna tjeskoba. Počela sam trčati i letjeti. Ne znam kako, ali sam probila zid operacione dvorane. Htjela sam da iziđem, ali kada sam prošla kroz zid – zack - učinila sam skok u ništa. Ušla sam u nutrinu jednog od tih tunela, koji su najednom bili tu i koji su vodili prema dolje. Na početku je bilo nešto svjetla i bila su svjetla kao pčelinje saće. I tu je zujalo kao u pčelinjaku, tako je mnogo ljudi bilo tu. Odrasli, stari, muškarci, žene i s jakim krikovima, čekinjasti i s divljom grivom škripali su zubima. I bila sam vučena uvijek sve dublje u zemlju i neprestano sam se kretala prema dolje, makar sam uvijek nastojala da odatle iziđem. Svjetla je uvijek bivalo sve manje, bilo je sve tamnije, i tjerana sam
uvijek dalje u tom tunelu dok nije postalo posve tamno. Bespomoćno sam upala u tu tamu, za koju nema nikakve usporedbe. Crna tama ove zemlje je nasuprot tome svijetlo podne. Ali tamo ta tama uzrokuje strašne boli, užas i stid, - i strašno zaudara. To je jedna živa tama; tamo nije ništa mrtvo ili nepokretno. Nakon što sam se bespomoćno i bez obrane klizala kroz taj tunel, došla sam nenadano na jedan ravan prostor. Ovdje sam bila posve očajna, ali opsjednuta jednom željeznom voljom da
odatle izađem. Bila je to ista volja kao ranije, da nešto u životu postignem, što mi sada i ovdje uopće ništa ne koristi -jer sam ja sada bila ovdje i nisam se mogla osloboditi. Od velikih ranijih zamišljanja i snova ništa nije preostalo. Ja sam najednom postala samo posve malena, posve sićušna. I tada sam najednom vidjela kako se otvara tlo. Izgledalo je kao velika usta, kao strašno velika usta, ždrijelo. Tlo je bilo živo, treslo se!!! Osjećala sam se užasno prazna i ispod mene taj tjeskoban, strašan ponor, koji jednostavno ljudskim riječima ne mogu uopće opisati. I najstrašnije je bilo da nisam apsolutno ništa više osjećala od BOŽJE prisutnosti i ljubavi; ovdje nije bilo ništa više, ni kapi nade. Ta rupa je imala nešto na sebi, da me je neodoljivo vukla prema dolje. Kriknula sam kao luđak. Prestrašila sam se smrti, kada sam zapazila, da taj pad nisam mogla spriječiti, nego da sam nezaustavljivo vučena prema dolje. Znala sam kada jednom dolje padnem. da se više ne vraćam natrag. I ja ću uvijek sve dublje i dublje padati. To je bila smrt moje duše, duhovna smrt moje duše; ja ću biti zauvijek izgubljena. Ali za vrijeme tog užasnog straha, na rubu tog ponora, osjetila sam nenadano kako me za noge drži sveti Mihovil arhanđeo. Moje tijelo je palo u tu rupu, ali ja sam zadržana, uhvaćena za noge. Bio je to čas strašne boli i strašne tjeskobe. Ali dok sam tako visjela nad ponorom, đavle je iritiralo malo svjetla, koje se još nalazilo u mojoj duši, i tada su se sve te nakaze bacile na mene. Ti strašni likovi su bili kao maske, kao pijavice, da bi u meni ugasili konačno to svjetlo. Zamislite moje gađenje i užasavanje, kada sam vidjela da sam pokrivena tim odvratnim stvorenjima. Kričala sam, kričala sam kao luda. Te stvari su palile. O moje sestre i braćo, radi se o jednoj tami koja je živa, i to je mržnja, koja tako pali, koja nas proždire, koja nas iskorištava i isisava. Nema riječi da se opiše tu strahotu.

Sakrament ženidbe

Ovdje se želim osvrnuti posebno na sakrament ženidbe. Htjela bih vam ujedno pripovijedati o velikoj milosti sakramenta ženidbe. Kada čovjek prima u Crkvi sakrament ženidbe i izreče svoju privolu i time se obvezuje na vjernost, da će ostati vjeran u dobrim i u zlim danima, tada to on obećava samome BOGU OCU. ON je jedini svjedok kada dajemo svoje obećanje. Kada umremo naći ćemo ovaj čas napisan u Knjizi svojega života. Ja sam vidjela da je bračni par tog časa ovijen
neizrecivo lijepim zlatnim svjetlucanjem. BOG OTAC piše te riječi zlatnim slovima u našu Knjigu života. Kada mi potom primimo TIJELO i KRV GOSPODNJU sklapamo savez s BOGOM i s osobom, koju smo izabrali kao bračnog druga, s kojom hoćemo dijeliti čitav život. Dok svojom voljom to obznanjujemo,vrijede te riječi ne samo za bračnog druga nego također i za Presv. Trojstvo . GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenčanja, kada smo_moj suprug i ja primili Presvetu Euharistiju, nismo više bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. Jer u času kada se pričešćujemo, sjedinjuje nas GOSPODIN tako, da smo mi još samo jedno. ON nas uzima u Svoje
Srce i u Njegovu Srcu postajemo nas dvoje Jedan. Zajedno s ISUSOM tvorimo mi zajedno jedno Sveto Trojstvo. Čovjek stoga ne smije rastavljati, što je BOG, sjedinio. I sada ja pitam: tko smije to rastavljati? Nitko! Nitko, braćo i sestre u GOSPODINU, ne smije rastavljati taj savez. Stvarno nitko, pošto je BOG blagoslovio taj savez.

I ako oboje ide djevičanski u brak, kakav li blagoslov tada počiva nad takvim parom. Vidjela sam također ženidbu svojih roditelja: Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i svećenik ih je proglasio kao muža i ženu, predao je GOSPODIN mojem ocu pastirski štap, on je izgledao kao gore svinut štap od svjetla, što
označuje milost, koju GOSPODIN daje mužu. To je dar (donum) auktoriteta od BOGA OCA, da taj čovjek može upravljati malo stado svoje obitelji, to su njegova djeca koja će mu po braku biti darovana kao i da može braniti brak, da može štititi djecu od mnogih zala i opasnosti, kojima su obitelji izložene.
Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako nešto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To označuje ljubav DUHA Svetoga: Vidjela sam da je moja majka bila veoma čista žena. BOG je bio pun radosti. Ne možete zamisliti koliko je nečistih duhova tog časa pokušalo napasti mojega oca.

 

Ti duhovi su izgledali kao ličinke (maske), kao pijavice. Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti nečisti duhovi objese na njega, oni se gdje lijepe, počinju s predjelima spolnih organa, zagospodare tijelom,hormonima, uvlače se u mozak, zauzimaju hipofizu, štitnjaču i sva neuralgična mjesta čovječjeg organizma i počinju proizvoditi mnoštvo hormona, koji bude niže instinkte. Oni pretvaraju dijete BOŽJE u roba svojeg uživanja,svojih instinkta, svoje seksualne pohote. Oni čine od njega čovjeka o kojemu se običava reći: On uživa život. I mi kažemo tako lakomisleno: jedanput znači nijedanput - i taj "samo jedanput" ima' tako gorke posljedice ... Kada je bračni par djevičanski, BOG se posebno proslavljuje. BOG sklapa s njima sveti savez i blagoslivlja njihovu seksualnost. (Ovaj blagoslov dobiva također i par koji nije čist ušao u ženidbu) Jer seksualnost nije grijeh. BOG je nju dao kao blagoslov. Gdje se brak pred BOGOM izvršuje, BOG je prisutan, također i u bračnom krevetu. U sakramentalno sklopljenom braku supruzi darivaju jedno drugome kod njihovog intimnog susreta milosti od BOGA, kod jednog ne blagoslovljenog braka kaljaju jedno drugo svojim
grijehom. BOG se raduje kada ih ON smije pratiti u njihovom novom životu. BOG i taj bračni par tvore jedinstvenu cjelinu. Šteta da mnogi bračni parovi to ne znaju i na tone misle. Kada se samo iz tradicije vjenča u crkvi, a ne iz vjere u sakrament, nedostaje blagoslov.Mnogi za vrijeme svečanosti misle, kada će to već završiti, da konačno možemo slaviti, jesti, piti, zabavljati se. Oni zaboravljaju na, GOSPODINA. Tako kao što sam ja nekada radila i GOSPODINA ostavljala na cesti. Nije mi ni padalo na pamet pozvati GOSPODINA u svoj novi dom, u svoj novi život. ON se raduje da GA pozovemo da bude s nama u svim životnim okolnostima. ON hoće da osjećamo
njegovu prisutnost. On je doista GOSPODIN (Gospodar) i već zbog sakramenta ženidbe nazočan, ali ON se raduje kada GA izričito i iz slobodne volje za to molimo i pozovemo. Također i ja GA nakon svoje ženidbe nisam pozvala da dođe sa mnom u naš dom. Ja sam GA ostavila u crkvi, i tada sam svoj medeni tjedan lijepo provela, gotovo nisam na NJEGA ni mislila, dok se nisam vratila svojoj kući, i ON je ostao vani, ostao je žalostan na ulici, i ja GA gotovo nisam ni zapazila i niti pozvala k sebi.
Ali kako bi lijepo bilo za bračne drugove, kada i bili svjesni NJEGOVE prisutnosti i ne bi napravili istu pogrješku kao ja nekada. Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepše još to, da je BOG vratio sve milosti koje je on bio izgubio po životu. BOG je to učinio iz ljubavi prema mojoj majci, njegovoj ženi, koja je kao djevica ušla u brak. Bog je stoga ozdravio zaprljanu seksualnost i sav hormonalni nered također. Ali budući da je on bio vrlo "muškarački" - pravi tzv.Muškarčina („Macho“) - i njegovi prijatelji su ga počeli ponovno trovati i zavađati, kada bi mu rekli da se ne smije dati svezati od svoje žene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da ponovno nastavi s
ranijim životom . Tako je on već 14 dana nakon ženidbe postao nevjeran svojoj ženi, mojoj majci, i dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuću, samo da dokaže svojim prijateljima,daje on još onaj stari, da se ne daje pod noge svojoj ženi. I znate li što je postalo od pastirskog štapa koji je on primio od GOSPODINA?

Đavao ga je odnio. I svi zli nečisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili na njega. Moj otac je od pastira svoje obitelji postao vuk , koji nije više štitio svoje obitelji, nego je đavlima široko otvorio kućna vrata i tako postao strahota za čitavu kuću. Moj otac je tamo gore rekao u suzama: „Zahvaljujući svojoj divnoj ženi, tvojoj majci, koja je 38 godina molila za mene i moje obraćenje i vodila život kao požrtvovna majka, ja sam spašen od pakla.“ Moja majka je 38 godina molila za ovoga mojeg oca koji je također po krivnji mojega djeda, koji ga je već s 12 godina odveo u jednu kuću prijatelja, da ga i "muškarčinom", i koji je tako našao put k tom pokvarenom načinu života i kršenju braka . I znate li kako je moja majka uvijek molila pred Presvetim? Ona bi govorila: "GOSPODINE, MOJ BOŽE, ja znam i pouzdajem se da TI nećeš dopustiti da TVOJA službenica umre a da ne doživi obraćenje svoga muža. Ja molim ne samo za svoga muža, nego također vapijem TEBI, da budeš također uz te jadne žene, koje se nalaze u istom zlom stanju. I posebice TE molim za sve one žene koje posižu za moći po gataocima, čarobnjacima, čitačima iz lana i sličnim magijskim sredstvima i demonskom utjecaju. Sve koji na taj način svoje duše i duše svoje djece prodaju đavlu, umjesto da pred Presvetim - kod Tebe- budu i ovdje mole, da TI se klanjaju. Ja se molim također za njih. Budi uz sve njih i oslobodi ih od veriga Zloga!" Tako je moja majka molila. I znate li zašto sam ja uvijek svojega oca ljubila i na njega gledala? Jer je moja majka bila veoma dobra žena koja nas nikada - uopće nikada - niti u najmanjem nije navela, da koga mrzimo, i pogotovo ne svoga oca, makar joj je on dao svaki razlog za to. I katkada bi mi rekla moja majka u svojoj predionici, da je imala objavu i da zna, da se nakon svakog teškog grijeha otvori zemlja da bi progutala tu dušu.

 

Ja sam se često rugala tom izričaju svoje majke i nazivala je naivnom i glupom. Tako bih još često rekla:,Da, znaj da mi je BOG
pokazao da se je zemlja otvorila i da je progutala mojega oca." Ja bih to rekla nadovezujući na njezine izjave o teškom grijehu. Ali na drugom svijetu sam postala svjesna da je moja majka imala jednu mističnu viziju. Ona bi mi odgovorila na slijedeći način: "Da, kćeri moja,ja sam vidje tvojega oca. On je bio svezan od
đavla, koji ga je htio odvući u ponor. Ali ti moraš znati, da sam ga ja odmah obuhvatila svojom krunicom i odvukla sve do Presvetoga u našoj crkvi. Bila je to teška borba. Sotona ga_je htio svojim verigama povući dolje ali ja sam ga opet vukla prema gore svojom krunicom. I kada sam ga konačno dovela u crkvu, tada sam rekla GOSPODINU: 'Ovdje ga TEBI donosim i uzdam se u TEBE, da ćeš ga TI spasiti.'" . Osam (8) godina prije svoje smrti, on se je obratio. U dubokom kajanju molio je GOSPODINA za oproštenje. I milosrdni BOG mu je oprostio. Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za svoje grijehe. On se doista pokajao, ispovjedio i dobio odrješenje. Ali više nije dobio priliku, da izvrši zadovoljštinu. Zbog toga je bio u čistilištu sve do grla u tom smrdljivom blatu, koje sam već opisala. Mi lako zaboravljamo dati zadovoljštinu za učinjen grijehe i ispraviti nepravdu. Mi naime vrlo malo mislimo na to. I također je tako da mi sami vrlo možemo ponovno ispraviti nepravdu. Ali ISUS u Presvetom Sakramentu može nam dati milost da možemo zadovoljiti, da smijemo zadovoljiti. Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se, često o dobivamo taj milosni dar zadovoljštine, ispravljanja posljedica svojih grijeha. Upravo na drugom svijetu pokazuje nam BOG kakve posljedice naši grijesi imaju za druge. I ON trpi zbog tih posljedica koje su prouzročili naši grijesi drugima često više nego li zbog samoga grijeha. Jer su te posljedice često izravni napad protiv LJUBAVI.

 

A BOG je baš LJUBAV i u sebi. Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je jedini put koji nas izravno vodi u Nebo. Zapamtite to! To je veoma, veoma važno za sve nas! Kada netko bude nevjeran svojem bračnom drugu, on postaje nevjeran GOSPODINU BOGU. On kida obećanje koje je na dan vjenčanja dao BOGU i svojem bračnom drugu. Ako netko unaprijed odluči ne biti vjeran svojem obećanju, radije se ne bi smio vjenčati. Gospodin nam kaže: "Ako si
nevjeran, osuđuješ sam sebe. Ako ne prihvaćaš vjernost, nemoj se ženiti." GOSPODIN kaže: "Djeco moja, molite Me, da možete biti vjerni svojem bračnom drugu, da možete biti vjerni svojem BOGU."
Koliko štete i boli dolazi na jedan brak, jedino zbog nevjere! Ako npr. muž ide u javnu kuću ili ima odnose sa svojom tajnicom, tada dobiva usprkos prezervativa virus. Tome ne koristi ništa kupanje. Taj virus ne umire i kasnije, kada dođe k svojoj ženi, prenosi on virus i on se ugnijezdi u vagini ili u maternici i kasnije se iz toga razvija rak. Da, rak! Tko hoće još smatrati da gaženje braka ne ubija? I koliko li žena koje izvrše preljub, tada zbog tjeskobe da se ne otkrije njihovo preljubničko ponašanje, izvrše pobačaj djeteta!? - One ubijaju nevino dijete, koje ne može govoriti i ne može se braniti. To su neki primjeri o nepreglednim posljedicama grijeha, jednog kratkog časa uživanja.
Preljub ubija na više načina. I tada još imamo bestidnost da se svađamo s BOGOM, da strijelu
okrećemo prema NJEMU, da svojem dobrom BOGU podmećemo krivnju zbog nevolja, kada stvari
ne idu kako bismo htjeli, kada imamo probleme, kada nas te bolesti.