Kakav težak izazov za mene. Ja sam se morala osramotiti. Ja sam si sama postavila stupicu s mojim krikom i svojom ispovijesti da sam katolkinja. Čitav svijet može čuti sada moje vjerolomstvo, moju krivu vjeroispovijest. Strašna predstava za mene. Možete li si to predstaviti? Ja sam još tek znala da ima deset zapovijedi. Ali to je bilo sve. Poslije toga "tabula rasa" (prazna ploča). Do bijesa, kako ću se izvući? Što trebam sada učiniti? Samo se ne smijem predati, nekako će već ići!
Ljubi BOGA svoga iznad svega…
Moja majka uvijek mi je govorila o prvoj zapovijedi, o BOŽJOJ LJUBAVI. Konačno imaju njezine riječi također praktičnu vrijednost. Vrijednost za mene. Njezine neprestane opomene i pouke nisu dakle bile uzaludne. Sada je došao čas da se pokažem kao dobra, poslušna kćerkica. Moja majka će se tome veseliti. Pogledajte hoću li se s tim minimalnim znanjem provući a da ne dođe na vidjelo moje ostalo neznanje. Mislila sam sve staviti pod jedan šešir, kako sam uvijek to običavala u svojem dosadašnjem životu. Uvijek sam imala najbolje izgovore (opravdanja) i svugdje sam se mogla ,,izvući". Uvijek sam se tako opravdavala i branila da jednostavno nitko ne bi zapazio što ja sve ne znam i ne mogu. I tako sam i sad pomislila i počela sam jednostavno govoriti: "Prva zapovijed glasi: "Ljubi BOGA svoga nadasve, a svoga bližnjega kao samoga sebe ... !" I već sam čula odgovor "Vrlo dobro!" Ali odmah na to kaže taj lijepi glas: " A TI? Jesi li ljubila svoga bližnjega?" Ja sam odmah na to odgovorila: "Da, da, ja sam ih ljubila; da, stvarno sam ih ljubila; da, da, ja sam ih ljubila!" I s druge strane čujem: "NE!" Kratak, kristalno jasan: NE! I poslušajte me,
molim, dobro sada! Kada sam čuli taj NE, to me je pogodilo poput udarca munje, jer sam udarac munje stvarno doživjela. Bio je to šok, bila sam kao uzeta. Strah je popustio.
I (nebeski) glas je dalje govorio: "Ne, ti nisi ljubila GOSPOD INA BOGA iznad svega! I mnogo manje si ljubila svoga bližnjega nego samu sebe! Ti si sama sebi izrezala svoga GOSPODINA BOGA, ti si sebi prilagodila svojega BOGA,koji ti je upravo odgovarao. Ti si u svojem životu dala GOSPODINU BOGU jedno mjesto jedino u časovima, kada si bila u velikoj nevolji On je bio, tako reći, tvoja SIGURNOSNA PRIBADAČA (POMOĆ U NEVOLJI)! Ti si se pred NJIM bacala na tlo, dok si bila siromašna, dok je tvoja obitelj živjela u posve običnim uvjetima, i kada si željela imati bezuvjetno dobar profesionalni odgoj i položaj u društvu. Da, tada si ti svaki dan molila i tome si
posvetila mnogo vremena. Mnogo sati si vapila GOSPODINU, NJEGA molila i pred NJIM si na koljenima klečala .. Ti si neprestano za to molila i upravljala molitve k nebu da bi te ON izbavio iz tvoje nevolje, da bi ti ON omogućio častan profesionalni odgoj i da te ON učini osobom priznatom u društvu. Kada si bila u potrebama, jednostavno si željela dobiti novac! - Tako i tome slično su bile mnoge tvoje molitve! I to je bio odnos s BOGOM što si ga imala! Tako si se obraćala GOSPODINU BOGU i po svojim predstavljanjima si MU davala jedno mjesto u svojem životu koje si ti htjela!"
I stvarno je bilo tako. Ja sam tako u svojem životu postupala s GOSPODINOM BOGOM. To je žalosna istina, koju ja ne mogu uljepšati niti nijekati. Mogu na to samo reći, da je za mene BOG bio jedna vrsta "BANKOMATA". Ja bih ubacila "jednu krunicu" i tada je morao izaći vani iznos novca, novčanica. To je bio moj odnos prema GOSPODINU BOGU. I to mi je pokazano, i postalo mi je također veoma jasno. Čim je GOSPODIN dopustio da sam stekla dobro profesionalno obrazovanje; čim je ON dopustio da sam "u društvu stekla jedno IME" , da sam ja bila "NETKO", čim je ON dopustio da sam došla do NOVCA i da sam si mnogo toga mogla priuštiti, GOSPODIN BOG je za mene postao nevažan - ON je postao SPOREDNA STVAR u mojem životu. Ja sam si počela mnogo o sebi umišljati UMIŠLJANJE je veoma opasan dio na putu života! Moj EGO-JA razvijao se u giganta! Nisam bila sposobna ni za najmanji čin ljubavi, pa ni zahvalnosti prema OSPODINU! Biti zahvalna! Nikada i nikad više! Zašto bih to bila! Ja sam sve sama ostvarila! Ja sam učinila da budem,,NETKO" . JA sama sam postigla sve o čemu sam sanjala. Bila sam posve slijepa; nisam se više mogla sjetiti svojih vapaja (molitava)! Meni nije bilo moguće reći:
"GOSPODINE, zahvaljujem za ovaj novi dan, koji mi TI daruješ! Zahvaljujem TI za svoje zdravlje!
Zahvaljujem TI za život i zdravlje svoje djece, zahvaljujem TI da imamo krov nad glavom; pomozi
također siromašnim ljudima koji su bez krova i nemaju što jesti; ne ostavi ih same; budi uz njih!"- -

NIŠTA od svega toga nisam mogla reći. Nisam bila sposobna za to. Nisam na to ni mislila. Posve
sam bila okrenuta prema samoj SEBI. I JA sam bila dostatna samoj SEBI. I tako sam bila
najnezahvalnije biće koje se može zamisliti. I još uz to što nisam bila sposobna za zahvalnost,
obescjenjivala sam GOSPODINA BOG i izvrgavala sam GA ruglu.
Ezoterija - reinkarnacija
Više nego li u NJEGA vjerovala sam u Merkura, Veneru i druge zvijezde. Nositelji sreće su mi
bili važniji od GOSPODINA. Bila sam zaslijepljena astrologijom i tumačenjem zvijezda i svugdje
naokolo sam pričala kako su zvijezde utjecale na moj život i pozitivno ga usmjerile. Astrologija je
jedna od tih malih pukotina u našem duševnom životu, čemu ne pridajemo nikakvu važnost. I kada
zapazimo kako smo uhvaćeni u te trikove, koje imaju svoj izvor također u demonskom, tada je
većinom prekasno da se toga oslobodimo. Tada sam započela slijediti svaku modnu struju vremena.
Sva naučavanja - makar proizašla iz bolesnih glava - bila su mi zanimljivija negoli Radosna vijest
GOSPODINOVA. Sve je bilo "VAŽNIJE" nego li Sveto pismo i stoljećima stari katolički nauk
Crkve. Počela sam stoga vjerovati u to d se jednostavno umre i tada iznova započne s jednim
drugim životom. Ponovno rođenje, reinkarnacija je za mene bila dobrodošla nauka da bi ispunila
svoj život bez vjere i bez duše. Zahvalnost prema svojem STVORITELJU bila mi je tuđa. Uopće
nisam na to mislila. MILOST je bila nešto što sam izbrisala iz svojeg rječnika - ona je postala
TUĐA RIJEČ za mene, čije značenje sam posve zaboravila i koju nisam više trebala za moje
životno usmjerenje. Uopće nisam bila svjesna da je GOSPODIN za mene platio veliku cijenu, da
sam također i ja otkupljena za cijenu NJEGOVE dragocjene Krvi. Toga svega sam postala svjesna
kod tog ispita O DESET ZAPOVIJEDI po riječima i pitanjima tog nebeskog glasa. Sada sam sve to
posve jasno vidjela. Sljepoća je kao izbrisana. Pitali su me (ti nebeski glasovi) i željeli znati što
znam o DESET ZAPOVIJEDI. I predbacivali su mi da sam priznala da sam si umišljala da častim
BOGA; da ljubim BOGA. Udarali su me mojim vlastitim riječima. I što bi to trebalo značiti ... da li
sam trebala jednostavno biti poslana đavlu, u pakao?
Kada je jednom jedna dobra žena došla k meni u ordinaciju da bi moje prostore pokadila s
mješavinom trava, poškropila svojim tekućinama sreće i da bi održala ceremoniju za izgonjenje
nesreće, rekla sam joj:“Ja ne vjerujem u takvo zavaravanje. Ali samo vi to obavite; nikada se ne
može znati… Ako ne škodi, može samo nečemu koristiti!“ I tako je ona ispunila oblacima dima
prostore, mrmljala svoje riječi čaranja i poškropila je svim vodicama, da bi time pomogla sreći i
dobrom raspoloženju u mojim prostorima. Tako se pokazalo,da je ovo primitivno čaranje i
praznovjerje koje se protivi mojoj znanstvenosti imalo veće značenje i utjecaj u mojem životu nego
li GOSPODIN i NJEGOVO EVANĐELJE.
Imala sam u svojim prostorima ordinacije, - u jednom uglu, kamo nitko nije mogao pogledati, ni
pacijenti također to nisu mogli zapaziti - skriven jedan mesnat list biljke "Aloe Vera" (na
španjolskom: "Penca se saliba"), za koji mi se reklo, da će istjerati zle energije iz prostorije.
Prosudite na kojim stranputicama i krivim putovima sam se nalazila! Ako ste sve to zapazili, vidite
kakva je PRAZNINA ispunjala moj život umjesto pravog NAUKA. To je sramota i danas se toga
stidim. Ali nažalost takav je stvarno bio moj tadašnji život!
I nastavljali su (ti glasovi) tako analizirati moj život na temelju DESET BOŽJIH zapovijedi. Pri
tome su pokazali također posve točno kako sam se ponašala prema svojim bližnjima. Kako često
sam ipak očitovala GOSPODINU da GA ljubim i rado imam, prije nego li sam se od NJEGA,
svojeg GOSPODINA BOGA okrenula. Prije nego li sam počela lutati po stranputicama ateizma i
slijediti kriva učenja, često sam rekla GOSPODINU: "Moj GOSPODINE i moj BOŽE, ja TE
ljubim!"

Ja i moji bližnji
Ali istim jezikom, kojim sam GOSPODINA tako hvalila i slavila, istim tim jezikom i istim
ustima prigovarala sam svim ljudima i osuđivala ih. Sve i svakoga samo sam kritizirala. Ništa mi
nije odgovaralo. Svojim sam prstom pokazivala na čitav svijet i okrivljavala ga, jedino na sebe
nisam pokazivala; ja sam bila izuzeta iz svojih prigovaranja! Ja sam bila "sveta Gloria", "dobra",
"ljubav" i "lijepa".
I ako bih se još pri tome nadula, kad bih rekla, da BOGA slavim; a pri tome sam bila zavidna,
nepodnošljiva i nisam nikako bila zahvalna!
Svojim roditeljima i svojoj obitelji ni u kojem času nisam odala priznanje ili zahvalnost za sva
nastojanja, žrtve ljubav, što su mi ih svi iskazivali da bih mogla dobi dobru izobrazbu, da bih
napredovala u društvu, da se zalažem. A k tome dolazi još da, odmah nakon sto sam izvršila svoju
izobrazbu, odmah nakon što sam započela svoju karijeru, tada za mene nisu bili važni roditelji i
moja obitelj. Čak oni, koji su me svi sredstvima podupirali, za mene su postali neka bezvrijedna
sporedna stvar. Ja sam došla tako daleko da sam se stidjela svoje majke. Stidjela sam se zbog nje jer
je ona bila iz jednostavnog ambijenta i živjela je u tako bijednim okolnostima.
Ja i moja obitelj
I po tim rezultatima o mojem sebičnom stilu života pokazali su mi (ti nebeski glasovi) još po tom
ispitu prema DESET BOŽJIH zapovijedi, kako sam ja zakazala i kao supruga i posve sam se
ponašala mimo toga. Daleko udaljena od očekivanja koje BOG povjerava kršćanskim supruzima.
Kakva m ja bila SUPRUGA? Što je bilo sa mnom? Čitav dan sam trajno samo mrmljala, već od
časa kad bih ustala iz kreveta. Moj dragi suprug pozdravio bi me prijateljski riječima: "Dobro
jutro!" A ja bih znala reći: "Kakvo bi to bilo dobro jutro? Pogledaj vani kroz prozor! Ponovno opet
kiši!" Jednostavno sam uvijek nešto prigovarala i kritizirala; bila sam slabe volje. Nitko mi nije
mogao udovoljiti. Svugdje sa nalazila neku neispravnost i odmah bih se nad time uzrujala. Ne samo
prema svome suprugu, nego također i prema djeci sam se ponašala na taj nepodnošljiv i izazovan
način.
Na tom tamošnjem ispitu glasovi su mi također pokazali, da ja nikada nisam imala pravi osjećaj
LJUBAVI ili iskrenog suosjećanja prema svojim bližnjima, prema svojoj braći i sestrama, izuzev
(svoju) obitelj. I GOSPODIN mi je rekao: "Ti jednostavno nisi mislila na njih!" I vidjela sam
bezbrojne bolesnike i osamljene i počela sam jadikovati.
"O GOSPODINE, kako li su siromašni, kako napušteni, ti bolesni ljudi. Nitko se za njih ne brine!
Udijeli mi milost da idem k njima i da ih posjetim, da ih tješim i otjeram njihovu osamljenost, dok
kod njih ostajem. Također i ova mnoga djeca koja više nemaju majke, često tako malene sirote, o
GOSPODINE, koliko patnje su oni morali podnijeti već u posve mladim godinama.“
I što sam jasnije sam više gledala i nastavljala taj ispit, tim jasnije sam vidjela u sebi svoje
"kameno srce". Bilo je za mene kao nakaza, koju sam ja sada najednom morala potvrdi u svojem
prijašnjem načinu življenja (prema reinkarnaciji). I sve je bilo tako jasno i jednoznačno da se ni na
koji način - kako sam inače bila navikla - nisam mogla izvući iz slučaja. Svedeno na jednu točku,
kratko i zbito rečeno i sažeto: Na tom ispitu prema DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI ja sam propala s
bombama i granatama. Na temelju svojeg prošlog života nisam imala nikakvog izgleda da ga
položim.
To je jednostavno neizrecivo strašno! U svojem prošlom životu sam živjela u golemom neredu.
Nije bilo više nikakvog reda, kakav je dan stvorenju. Što mi je koristilo nisam nikoga ubila? Ispričat
ću vam još jedan primjer:
Ja sam vrlo često mnogim potrebnim osobama darivala predmete, životne namirnice, odjeću i
mnogo drugoga. Ali ja to nisam nikada učinila iz čiste ljubavi, nego većinom da steknem priznanje,
da pokažem kako sam dobra, da izazovem utisak i da u našem površinskom društvu pokažem lijepu
sliku o sebi. Budući da sam bila veoma bogata, htjela sam ljudima pokazati kako sam dobra i
velikodušna. Oni su trebali zbog moje velikodušnosti pregristi usne i mene također zbog toga
blagoslivljati i diviti mi se. I budući da sam bila tako bogata, htjela sam svojim darovima i svojom
velikodušnošću, iskoristiti potrebu i siromaštvo ljudi i još time sebi koristiti. Tako bih na primjer
rekla: " Gledaj, dajem ti ovo i ono (što bi mi došlo pod ruke ili mi je jednostavno pretjecalo), ali ja
te za to molim, da budeš tako dobra i idi mjesto mene na večernji susret roditelja u školu moje djece
i tamo me zastupaj, jer ja nažalost nemam vremena da idem na te sastanke u školu, gdje se uvijek
kontrolira da li su roditelji prisutni." I na taj način dijelila bih u čitavoj okolici bezbroj stvari, ali
svaki dar je bio s moje strane povezan s nekim uvjetom ili zahtjevom. Ja sa tako imala ljude na