Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 35 online

FOTO SHOT

6.jpg
Home Knjige SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO - stranica 6
SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO - stranica 6 Ispis Email
Ocjene: / 37
LošNajbolji 
Popis članaka
SVJEDOČANSTVO GOSPOĐE DR. GLORIE POLO
stranica2
stranica3
stranica4
stranica 5
stranica 6
stranica 7
Sve stranice


uzici. Ja sam njima manipulirala i oni su bili ovisni o meni. A uz to mi se sviđalo izvanredno, kada
bih zapazila, da mnoštvo ljudi trči za mnom i da iza mojih leđa dalje pričaju kako sam velikodušna,
dobra i sveta. Tako sam u društvu gradila dojmljivu sliku o sebi. Nitko nije znao da je to lažna slika,
da ona ne odgovara stvarnosti. I sada je to postalo javno. Kod tog mog ispita sve je došlo na vidjelo.
Oni (nebeski glasovi) su mi rekli: "Jedi BOG kojega si ti častila, bio je novac. Kroz tog idola novca
ti si sebe osudila!! Zbog toga tvoga BOG novca i zlata ti si pala u ponor. I tako si se sama uvijek sve
dalje udaljivala od GOSPODINA BOGA.“
To je odgovaralo stvarnosti. Jedno vrijeme imali vrlo mnogo novca, ali poslije smo bankrotirali.
Dugovi su rasli preko naše glave, imali smo nevjerojatno mnogo dugova. I posve smo ostali bez
novaca; više nismo imali ništa ...
I kada su mi iznijeli sve to o novcu, jednostavno sam kriknula: „Ali o kakvom novcu govorite;
tamo na zemlji sam ostavila čitav dugi niz problema i dugova“ više ništa nisam mogla reći ..
Ne vrijeđaj Ime Božje
Kada su mi iznosili predbacivanja glede druge zapovijedi, vidjela sam sasvim jasno, kako sam još
kao dijete na žalostan način naučila da je laž izvrsno sredstvo da izbjegnem kaznama svoje majke,
koje su nekad mogle biti veoma stroge i tvrde. I tako sam ja započela hodati svojim putem u društvu
s ocem laži, Sotonom. Tako je on postao moj suputnik. Postala sam velika lažljivica. I napredovala
sam u tom "umijeću laži".Postajala sam sve savršenija. I u mjeri, kako su moji grijesi postajali
uvijek veći i teži, rasle su i moje laži i postajale su uvijek veće i bestidnije.
Htjela sam izgleda dokazati do kojeg majstorstva mogu narasti toj disciplini laži. Laži su uvijek
postajale teže i narasle su preko moje glave - na isti način kao i svi grijesi.
Vrhunac grijeha laži sam dosegnula također kada se radilo o Presvetom i o samom
GOSPODINU. Zapazila sam da je moja majka imala veliko strahopoštovanje pred GOSPODINOM
BOGOM. Za nju je Ime GOSPODNJE bilo nešto vrijedno poštovanja i veoma sveto. Tada mi je
prošlo kroz glavu i promislila sam da je to najbolje oružje za mene. Tako imam nju (svoju majku)
uvijek u svojoj ruci. I počela sam da bih dokazala svaku sitnicu i svaku svoju laž kleti se Bogom.
Uzimala sam Ime BOŽJE lakomisleno i bez razloga u usta. Rekla bi na primjer svojoj majci:
„Majko, kunem ti se našim dragim KRISTOM…“ili "Majko, kunem ti se Imenom BOGA OCA,
tvrdim ti to itd. itd ... " i tako bih po lažima tako učinjenim uvjerljivima izbjegla pravo zasluženu
kaznu svoje majke.
Možete li si zamisliti da sam zbog svojih laži, za svoje male svinjarije, za tu gomilu blata, u čemu
sam se tako često osjećala dobro kao svinja, zloupotrebljavala Presveto IME BOŽJE i NJEGA
također time bacala u blato, jer sam i sama ležala do grla u tom blatu grijeha i u tom ljudskom
talogu.
I pogledajte sada, moje drage sestre i braćo, ja sam po svojoj nesreći i po iskustvu smrti, o čemu
ja ovdje upravo sada govorim, također naučila i iskusila na vlastitom tijelu da riječi i rečenice, koje
izlaze iz naših usta, i koje mi često lakomisleno i nepromišljeno izgovaramo, ne budu jednostavno
od vjetra raznese i da tako reći nestale. Ne, one često ostaju stvarnost koja nas mnogo kasnije
zahvati, kao što "BUMERANG" najednom opet dolazi k nama, ili možda još boljE rečeno, na nas
natrag pada.
Možda će s proći hladni srsi kada vam ispričam - slijedeće. Ne samo jednom, nego vrlo često,
kada je moja majka bi čvrsta i nije htjela vjerovati, rekla sam joj veoma kratko: "Majko, neka me
udari munja (ili grom), ako ti lažem. Govori ti samo čistu istinu!"
I te riječi koje sam često opetovala pale su u zaborav i nitko nije više mislio na njih. Ali sada
pogledajte, ja stojim pred vama jedino iz BOŽJEG milosrđa, jer me stvarno udarila munja; ona je
praktično prošla kroz mene, praktično me je rascijepila u dva dijela i potpuno me spalila.
Tako su mi dakle pokazali u onostranosti, kako ja, koja sam se tako svečano prikazivala kao
katolkinja, nikada nisam držala riječ, kako sam uvijek kršila riječ i kako sam u uvijek
zloupotrebljavala Presveto Ime našega GOSPODINA i BOGA svojim nepoštenim ponašanjem.
Bila sam dirnuta time kako je GOSPODIN podnosio sve te strašne i užasne slučajeve i kako se
istovremeno sva stvorenja pred NJIM u znak izrazitog klanjanja i štovanja bacaju na zemlju. Vidjela
sam Presvetu Djevicu Mariju, Majku Božju, pred nogama GOSPODINA u velikom štovanju i
klanjanju. Ona je molila za mene i zaklinjala GA. A ja, velika i zlobna grješnica, bila sam iz svojeg
močvarnog blata s NJIM na Ti i ti. Ja, koja sam navodno bila tako dobra i uživala sam tako dobar
glas, što sam ga kupila svojim manipulacijama. I tako sam vidjela sebe kako sam se često
usprotivila BOGU, kako sam na NJEGA bila ljuta, rugala MU se i također GA proklinjala. Za mene
to nije bilo samo posramljujuće, nego nepodnošljivo i bolno, postati svjesna te svoje prošlosti i
imati jasan pogled na to.
Svetkuj dan Gospodnji
Kada je - na mojem ispitu prema Deset Zapovijedi - na red došla zapovijed štovanja DANA
GOSPODNJEGA i blagdana, bio je to strašan čas. Obuzela me je jedva podnošljiva bol. (Nebeski)
Glas je rekao sasvim jasno i kratko, da sam ja dnevno četiri i do pet sati bila zabavljena svojim
tijelom, svojom vanjštinom, svojom navodnom ljepotom, a pri tome dnevno nisam ni 10 (deset)
minuta upotrijebila dokažem GOSPODINU svoju duboku odanost i svoju zahvalnost, ili da MU
upravim jednu molitvu.
Da, često je bilo tako, da ja, kad bih MU obećala jednu krunicu, većinom sam je izbrbljala na
brzinu i u napetosti. Pri tome bi se također dogodilo da bih rekla:“To sada ide opet dobro. Ja mogu
zacijelo dobro izmoliti krunicu u propagandnoj pauzi na svojoj najdražooj seriji."
I tak su mi pokazali (glasovi) u onostranosti kako sa uvijek bila nezahvalna prema svojem
GOSPOD INU BOGU; nikada mi nije došlo na pamet d se zahvalim NJEMU, svojem Stvoritelju i
OTKUPITELJU. I jasno su mi stavili pred oči, kakve sam sve izgovore iznašala kada se radilo o
tome kada , iz čiste lijenosti nisam htjela ići na svetu misu.
"Ali majko, ako je BOG svugdje i posvudašnji zašto je moram onda bezuvjetno ići u crkvu da Ga
sretnem?“
Jasno, za mene je bilo vrlo jednostavno i lagodno takve izričaje iznijeti i tako govoriti. A Glas je
opetovano iznova prigovarao da sam svaki dan puštala GOSPODINA BOGA da čeka na mene i
kroz čitavo vrijeme ne bih se sjetila NJEGA. Nisam se molila NJEMU i ne bih otišla nedjeljom k
NJEMU, da MU zahvalim, da MU barem u Dan GOSPODNJI očitujem svoju zahvalnost i svoju
ljubav prema NJEMU. To je jednostavno bilo previše za mene. Bila sam odviše ohola i umišljena.
Ali najgore u tom mojem slučaju je bilo da je taj posjet crkvi bio kao "restoran za moju dušu".
Bez posjeta crkvi propadala je, bolje rečeno izgladnjela je moja duša, jer nije primala nikakvu
hranu. Ja sam se posvetila jedino svojem tijelu, i da ovo prolazno tijelo gajim i štitim imala sam sve
vrijeme svijeta. Postala sam ropkinja svojega tijela. I pri tome sam previdjela posve jedan maleni,
ali bitni detalj.
Ja sam također imala dušu za koju se jednostavno nisam brinula. Ona je bila "prava sirota".
Nikada je nisam hranila BOŽJOM RIJEČI. Jer i za to sam imala klimavu ispriku u svojem rječniku,
kada bih glasno iznosila da onaj koji redovito čita Bibliju, kroz kraće ili duže vrijeme poludi.
I sa sakramentima nisam ništa imala. Kako bih mogla jednom takvom "starom, okamenjenom
momku" (tj. svećeniku - op. prev.) koji je bio gori i grješniji od mene, priznati svoje grijehe? Jer mi
je veoma dobro došlo da zbog svojih svinjarija ne idem na ispovijed. Veliki lažac i smutljivac (to je
doslovno značenje riječi "diabolos"), naime đavao, držao me je daleko od ispovijedi i sakramenata.
I tako je Sotona uspio da spriječi moje ozdravljenje i čišćenje moje duše. Naime, događalo se, da bi
đavao svaki put kad bih sagriješila, na bijelu haljinu moje duše udario pečat, crni znak svojeg
kraljevstva tame.
Moji grijesi nisu dakle bili bez posljedica. Oni nisu bili bez cijene i zabadava, nego su imali teške
posljedice za zdravlje moje duše. Nikada - osim pri svojoj prvoj pričesti - nisam načinila dobru
ispovijed. I od tada nisam više išla na ispovijed. I nerijetko sam susretala također svećenike
prilagođene vremenu, koji su odobravali moj stav prema (očitovanju grijeha u) ispovijedi, - i
govorili su da taj sakrament više ne odgovara našem modernom vremenu i čovjeku. I tako je
također došlo da sam svaki put kada sam išla na svetu pričest nedostojno primala GOSPODINA
ISUSA KRISTA u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
I moja psovka (vrijeđanje Boga) je išla tako daleko da sam ponosno i svjesno svugdje govorila:
"Što bi to bilo Presveto? Kako bi to bilo moguće da je Svemogući, Živi BOG prisutan u jednom
komadiću kruha, u Hostiji ? Ti svećenici bi trebali radije Hostiji dodati nešto slatkog da bude
barem ukusna a ne tako neukusna."
Tako daleko je izvan kontrole stigao moj život i toliko sam napustila red stvorenoga, da sam
postala sposobna izricati takve uvrede na Boga. I tako sam dostigla najdublju točku, razgradnju i
uništenje svojeg odnosa s BOGOM, svojim Stvoriteljem.
Nikada nisam pružila svojoj duši nešto što je istinski izgrađuje, što je hrani. I danas ima svaka
majka i svaki otac istu odgovornost ako on ili ona ili oboje svoje dijete ne dadu krstiti. Sakrament
krštenja je "majčinsko mlijeko za dušu". Često se dandanas kaže:
"Da, dijete mora samo odlučiti, kada odraste, hoće li se krstiti ili ne. "
Ne krstiti dijete je isto, kao da mu se ne bi pružilo nikakvu hranu za tijelo s obrazloženjem: "Da,
ono treba kasnije samo odlučiti što će jesti i piti!"
Naša je odgovornost pred GOSPODINOM BOGOM dati duši djeteta pravu hranu. A bez
sakramenata mi smo bez hrane za svoju dušu. I tada jednostavno duša izgladnio.
Sakramenat svetoga reda
I da bih svemu tome stavila krunu, nisam išta drugo radila nego sam kritizirala svećenike i crnji
vala ih. Trebali biste doživjeti kako mi je teško pala na glavu ta točka na mojem ispitu u
onostranosti. Ovaj grijeh mi je GOSPODIN vrlo teško uračunao. U mojoj je obitelji uvijek bio
običaj zlo govoriti o svećenicima. Otkako se mogu sjećati, dakle otkako m bila posve malena, kod
nas u kući se zlo govorilo svećenicima.
Počevši od mojega oca svi su govorili da su ti tipovi ženskari, da idu za svakom suknjom i da svi
skupa i ju više novca i bogatstva nego mi obični ljudi. I sva ta klevetanja ponavljali smo mi djeca
od djetinjstva. I na to mi je rekao GOSPODIN žalosnim ali strogim glasom: "Što si mislila, tko si ti,
da tako radiš, ka da si GOSPODIN BOG, i izričeš sud nad mojim pomazanicima, i pri tome ih
klevećeš i izruguješ ?“
I ON je nastavio: "Oni su ljudi od tijela i krvi. I što se tiče svetosti jednog svećenika, ona je
podržavana prije svega također po zajednici vjernika, po vjernicima župe. Zajednica nosi BOGU
POSVECENE o svojim molitvama, po vrednovanju i poštovanju, koje im daje, po podržavanju koje
im ljudi pružaju.
I ako svećenik sagriješi, tada ga ne trebate pitati za razlog i okrivljivati, nego radije krivnju tražiti
u zajednici, koja im je zanijekala štovanje, vrednovanje, podršku i molitvu ili im nije u dovoljnoj
mjeri pomagala.“
I GOSPODIN mi je tada pokazao kako bi svaki put, kada bi kritizirala i vrijeđala nekog
svećenika, đavli na mene skočili i meni se priljubili. I po tome sam vidjela kako sam veliki grijeh
učinila kada bih nekog BOGU POSVEĆENOG pokazala kao homoseksualca i ožigosa, i ta novost
bi kao brza paljba prošla kroz svu zajednicu vjernika. Ne možete zamisliti kako sam velike,
beskrajne štete time nanijela.
Poštuj oca i majku
Došli smo do četvrte zapovijedi: Poštuj oca i majku!
I GOSPODIN mi je pokazao također i na ovom području kako sam za vrijeme svojega života bila
nezahvalna prema svojim roditeljima. Kako često i kako grubo sam ih vrijeđala i proklinjala.
Predbacivala sam im što mi nisu mogli ponuditi sve ono što su moje prijateljice dobivale. I jasno mi
je postalo kakva sam bila kćerka koja ništa nije znala cijeniti i kako je sve što su mi moji roditelji s
mnogo žrtve i uz velike napore nudili, jednostavno bilo bez ikakve vrijednosti.
Dapače ja sam u svojoj srdžbi prema roditeljima došla dotle da sam jednostavno držala da ta žena
ne može biti moja majka, jer mi je jednostavno izgledala odviše primitivna i premalena, da bi bila
moja majka.
Tako mi je bilo užasno vidjeti pred sobom taj rezultat. Naime, jednu ženu bez BOGA i kako je ta
žena bez BOGA sve rušila i negativno utjecala na sve što je došlo u njezinu blizinu; ali najgroznije
od svega je bilo da sam si pri tome umišljala da sam nešto posebno, nadasve da sam dobra i sveta.

GOSPODIN BOG mi je također razjasnio kako sam ja mogla umišljati da se u toj četvrtoj
zapovijedi sigurno ništa ne trebam bojati. Ja sam naime samo zato bila si ma da ću taj teret lako
nositi lijevom rokom, jer sam ja posljednjih godina njihova života financirala liječnike i lijekove
koje su moji roditelji trebali, kad su bili bolesni. Samo zbog te posve jednostavne vijesti umislila
sam si da sam tu četvrtu (4.) zapovijed izvršila više nego li je dostatno. To je odgovaralo mojoj
životnoj filozofiji po kojoj sam sva svoja djela mjerila i sređivala samo po principu novca. Tako je
to bilo također i s mojim roditeljima. Pomoću svojeg novca učinila sam da se prilagode meni i s
njima sam manipulirala.
Moje bogatstvo mene je pred njima, - mojom majkom i mojim ocem iz jednostavnih životnih
uvjeta, - uzdiglo među neku vrst božanstva, koje su oni zaslijepljeni mojim novcem doista štovali. I
to mi je dopustilo, po društvenoj situaciji prožetoj mamonom, da gazim po svojim roditeljima
svojom grobom samovoljom. Ne možete si zamisliti kako su me mučile i do kostiju boljele te jasne
spoznaje o svojem ranijem životu, koje sam smjela dobiti po BOŽJOJ milosti. Morala sam gledati
kako moj otac ispunjen velikom žalošću i plače i jauče nada mnom i mojim ponašanjem, jer je on
usprkos svojih slabosti bio dobar otac. On me je naučio da budem radišna i marljiva i da vodim
častan život. Jer jedino onaj koji dobro radi i dokaže se svoji zanimanjem, također će napredovati i
nešto ostvariti. Ali mu je nažalost uza sve njegovo nastojanje da me odgoji, promakao "maleni
detalj", koji je ipak nešto posve bitno, naime, da ja također imam i dušu, koja je gladovala, i da je
on trebao kao uzor koji je imao poslanje za svoju kćerku, preda mnom živjeti Radosnu vijest i vjeru.
I u tom pogledu on je posve zatajio i uopće nije vidio kako čitav moj život na temelju pomanjkanja
tpo. g "malog detalja", ide niz vodu, i kako ja uvijek sve dublje tonem u blato.
Boljelo me je kada sam vidjela kakav ženskar je bio moj otac. On se osjećao sretnim i vrlo dobro
kada je mogao pričati mojoj majci i svim ljudima i time se hvaliti, kakav je "muškarčina" ("macho")
bio ("Macha" je južnoamerički izraz za muškarčinu, kućnog tiranina i tome slično - op. prev.) jer je
u isto vrijeme imao mnoge žene i mogao ih je držati u redu i zadovoljiti. Osim toga moj otac je
prekomjerno pio i pušio. Na sve te slabosti i krive navike moj otac je još bio ponosan i time se
dičio; on je naime bio krivog mišljenja da to nisu nikakve mane, nego naprotiv kreposti, koje su ga
činile nečim posebnim.
Tako sam ja još u mladim godinama doživjela kako moja majka često kući sjedi i gorko plače,
dok se moj otac ponovno dičio drugim ženama i pustolovinama koje je s njima imao. I što sam
češće to doživljavala, tim veća je bila moja ljutnja, bijes i resentiment, koji bi me uhvatili. I sada
vidim tijek svojeg ranijeg života i najednom shvaćam kako me ti nenadvladani osjećaji i
resentimenti polako guraju u "duhovnu smrt“, a moju dušu vode u izumiranje. Uhvatila me je
strašna srdžba, kada sam morala vidjeti, kako moj otac najprostačkije ponizuje moju majku na oči
svega svijeta. I počinjem se braniti protiv toga, tome prigovaram i nagovaram svoju majku i
pokušavam na nju utjecati. Ja joj govorim na primjer ovako: "Nikad neću biti kao ti, neću nikada
dopustiti da tako prema meni postupa jedan muškarac. Mi žene nemamo nikakvu vrijednost u
našem društvu i zato smo tako ponižavane, jer ima žena koje su kao ti i dopuštaju da im se svašta
čini. Ima žena, koje se bezvoljno podlažu samovolji "machos-a“ (muškarčine) koje više nemaju
nikakvo dostojanstvo niti kakav ponos, nego su samo poništene osobe. Žene koje dopuštaju
umišljenim muškarcima da po njima gaze i s njima postupaju kao s posljednjim blatom."
A svoje ocu sam rekla, kada sam bila nešto starija: "Nikada, vjeruj mi i zapamti dobro, moj oče,
nikada neću dopustiti, da tako postupa sa mnom i ponizuje me jedan muškarac, kako ti uvijek
iznova postupaš s mojom majkom. Ako dođe tako daleko da je muž meni nevjeran i mene vara, ja
ću mu se osvetiti i u jarku na njega gaziti. Sa mnom ne, moj dragi oče!"
Na to me je moj otac izlemao na mrtvo i vičući mi rekao: "Što si ti umišljaš? Što misliš, tko si ti,
da sa mnom tako govoriš?" Vi uopće ne možete zamisliti kako je ljutit "macho" bio moj otac. A ja
nisam mogla šutjeti i odgovorila sam: "Makar me ti tukao pa čak i ubio, kunem ti se, da takvo što
neću dopustiti. Ako netko tako daleko dođe, da, se s njim i vjenčam i tada saznam da je moj muž
meni nevjeran, tada ću mu se na strašan način osvetiti, da vi muškarci shvatite, što čini jedna žena
kada muž s njom postupa kao s posljednjim blatom, nju ponizuje i nju gazi kao mokru krpu.“
Na taj način izjedali su me svi ti resentimenti, ljutnja i bijes čitavo vrijeme i zalijevali su moje isli
23
i moj mozak. Ja sama sam zatrovala svoj duh i svoj karakter. Kada sam bila samostalna i odrasla, - i
naravno kada sam imala dovoljno novca, - počela sam uvijek ponovno utjecati na svoju majku, i
rekla bih joj: "Znaš li što, majko? Odijeli se od oca, rastavi od njega!" Ja sam se tako ponašala,
makar sam svoga oca veoma štovala i voljela. Usprkos tome ja sam uvijek iznova nagovarala majku
i rekla joj: "Ne može biti da ti možeš podnijeti jednog tipa kao što je moj otac! Budi svjesna svojeg
dostojanstva žene! Osvoji ponovno svoju čast i pokaži ju, da si ti nešto vrijedno, posebno, a ne
komad krpe, kojom si on može očistiti (cipele)!"
Ove i slične fraze uvijek sam ponavljala pred mojom majkom. Možete li to zamisliti? Ja se
trudim da rastavim svoje roditelje jedno od drugoga, da ih krenem na rastavu braka. Ali većinom bi
moja majka meni na to rekla:
"Ne, moja draga kćeri, ja se neću nikada rastaviti. Ti ne smiješ vjerovati, da je to ponašanje
tvojega oca mene tako ponižavajuće i bolno. Ja mnogo trpim zbog toga - kako si sigurno možeš
predstaviti. Ali ja prinosim tu žrtvu i izdržavam, jer ste tu vi - moje sedmero djece. Vas ima sedmero
(7) djece, a ja sam jedina. Onda je bolje da samo jedan pod time trpi, a ne da sedmero osoba mora
tu bol podnositi. I na koncu tvoj otac je ipak dobar otac i ne mogu prihvatiti srcem da jednostavno
pobjegnem i da dopustim da uzrastete bez oca. Uz to te pitam: Ako se odijelim od oca, tko će još
moliti da se on obrati i da se tako spasi njegova duša. Bol i poniženje koje mi tvoj otac nanosi, ja
sjedinjujem s neizrecivim bolima našega GOSPODINA ISUSA KRISTA na Križu. Svaki dan kažem
našem GOSPODINU BOGU:“To što trpim i podnosim, nije gotovo ništa u poredbi s bolima koje si
Ti na križu za nas podnio. Da bi moje patnje dobile vrijednost, molim Te dopuštenje, da se povežem
i sjedinim s tvojim patnjama, da tako i moje malene patnje dobiju moć da od Tebe dobiju milost i da
se moj muž i moja djeca obrate i tako budu spašeni od vječne osude!“
Meni to sve nije bilo shvatljivo i ja sam nad tolikom ludošću samo tresla glavom. To je
jednostavno bilo previsoko za mene. Te misli su bile posve tuđe meni i mojem načinu življenja i
mišljenja; bile su posve oprečne i stoga nisam imala nikakva pristupa. tim izričajima svoje majke. A
znajte također i to, ne samo da nisam imala nikakvo razumijevanje za te izričaje svoje majke, nego
su me još više izazivali i poticali na srdžbu. To je vodilo tome da se moj život posve promijenio, jer
sam ja postala upravo buntovna. Taj bunt se najprije pokazao u tome da sam se zalagala za prava
žena i žensku emancipaciju - i to ne samo kao redovita članica - ne,ja sam se borila na prvim
linijama u borbi za ženska prava. Počela sam braniti pobačaj, pravo žene da sama raspolaže svojim
trbuhom; neovisnost žene i pravo da živi pojedinačno ili u slobodnom partnerstvu - s takozvanim
partnerima-na određeno vrijeme; propagirati rastavu kao dobrodošlo rješenje bračnih problema.
Posebno sam branila također "Zakon taliona" (Ley de Talion = [latinski: lex talionis] pravni
aksiom "vratiti jednako s jednakim" - "oko za oko, zub za zub"). To znači: Davala sam ženama
uvijek "dobar" savjet, jednostavno vratiti jednako s jednakim, i tako onom mužu koji je bio
nevjeran, također se osvetiti s jednom nevjerom - po mogućnosti s njegovim najboljim prijateljem.
Makar nisam osobno nikad bila tjelesno nevjerna svome mužu, tako sam nanijela svojim zlim
savjetima velike štete velikom broju ljudi. Nažalost!
q. Ne ubij - pobačaj
Kada smo u mojoj "Knjizi života" došli do PETE zapovijedi BOŽJE - "Ne ubij" -, mislila sam:
Konačno, tu nemam što sebi predbaciti, jer nisam nikoga ubila i nikoga smaknula. I na svoje veliko
zaprepaštenje GOSPODIN BOG mi je otkrio posve drugo. ON mi je pokazao sasvim jasno da sam
ja bila grozna ubojica. I ubojstva u koja sam bila zapletena pripadala su osim toga takvim
ubojstvima, koja su u očima GOSPODINA među najgorima, naime pobačaji „nerođene djece" .
Pripazite sada dobro! Moć i utjecaj koje sam svojim NOVCEM stekla, zaveli su me na to i doveli
da financiram ne samo jedno, nego više - da ne kažem mnoge - pobačaje. Moj novac je učinio
mogućim te pobačaje. Jer sam ja uvijek govorila: "Žena ima pravo odlučiti kad će ostati noseća i
kada ne. Njezin trbuh pripada njoj samoj!"
I pogledajte sada! U mojoj "Knjizi života" stajalo je crno na bijelom, - i to je bila teška bol za
mene, ovdje to vidjeti i konačno to shvatiti, u kakav gnusan zločin sam po svom novcu bila
upletena. Ali to je neizbrisivo stajalo u mojoj "Knjizi života". Jednu djevojku koja je imala tek 14