godina, ja sam nagovorila da izvrši pobačaj. Ja sam bila njezina učiteljica u profesiji. Kada netko
nosi u sebi otrov, tada u njegovoj okolini ne ostaje ništa zdravo. Na sve, koji dolaze u dodir s tim
čovjekom, on negativno utječe; oni dolaze u dodir s otrovom i postaju i sami zatrovani i otrovni.
Daljnje još posve mlade djevojke, tri moje nećakinje i zaručnica jednog mojeg nećaka su izvršile
pobačaj. One su to bez daljnjega k meni došle, jer sam ja s velikim novcem sve rješavala - i bila
sam tako "dobra". Ja sam bila dobra tetka, koja je uvijek sve pozivala, dobra tetka koja im je pričala
o novinama iz svijeta mode i koja im je uvijek također predstavljala najnoviju modu i često također
kupovala. Ja sam bila ona koja sam savjetovala tim mladim bićima kako se učiniti privlačnijima,
kako se mogu uspeti u društvo "Glamoura" i kako mogu svoje mlado tijelo pokazati drugima što je
više moguće sexy i izazovnim.
I zamislite! Moja sestra mi je poslala i povjerila svoju djecu u punom povjerenju. I kako sam ih ja
pokvarila i prostituirala. Da, ja sam ta mlada bića, još napola djeca, dovela do prostitucije. I to je
bio daljnji zločin koji vapije u nebo i strašan grijeh, koji stoji na listi najodvratnijih prijestupa pred
GOSPODINOM, odmah nakon pobačaja. Jer sam tim mladim djevojkama rekla slijedeće: "Moje
drage djevojke, ne budite lude! Makar vam vaše majke tako mnogo govore o vrijednosti
djevičanstva, stidljivosti i čistoće, to treba povezati s onim što su njihovi roditelji živjeli u prošlosti.
A njihov svijet nije sadašnji svijet; one su zarobljene prošlošću; one su propustile živjeti slobodan i
moderni život. Vi morate imati razumijevanja za to. Ali vi same trebate se priključiti modernom
životu, uživati slobodu koju smo mi žene izborile i ostvariti se posve kao žene - dakle poslušajte ih,
imajte razumijevanja za njih, jer one ne mogu drugačije, ali nemojte radi toga pokvariti svoj mladi
život. Vaše majke s vama govore o BIBLIJI, koja je već 2000 godina stara. One nisu više "up-todate"
(posuvremenjene).
I župnici su odbacili moderno i ne žele ići s vremenom. Oni propovijedaju samo ono što im Papa
kaže, a Papa nije više prilagođen vremenu; ovaj Papa izvan mode. A svaki moderni čovjek, koji još
njega sluša, glup je i sam je kriv ako svoj život ne može pravo uživati."
Pogledajte otrov koji sam bacila u ta mlada, nevina djevojačka srca. To je jednostavno
nezamislivo MONSTRUOZNO!
I te mlade djevojke sam također naučila kako najbolje mogu uživati u svojem tijelu i u seksu. Pri
tome sam ih upozorila na to kako je važno čuvati se (začeća). Iznijela sam im sve meni poznate
metode. Ja sam ih pod naslovom "Savršena, samostalna žena" informirala o svim rizicima i o
čuvanju od začeća kod spolnog odnosa. I jednog dana dolazi jedna od tih djevojaka, naime
ljubavnica mojeg nećaka, - koja je imala tek 14 godina - meni u ordinaciju (i ono što vam ovdje
iznosim vidjela sam osobno uneseno u "Knjigu mojeg života"), - došla je dakle k meni u ordinaciju
i ispričala mi je u gorkim suzama: ,.Gloria, ja sam ipak tako mlada, praktično sam i sama dijete, pa
ipak sam već noseća." Na to sam odgovorila: "Ali ti, glupačo! Nisam li vam iznijela kako se čuva!
~!" Ona je na to rekla uvijek i dalje plačući: "Da, ali to nije pravo funkcioniralo." I po uvidu u moju
"Knjigu života" vidjela sam da mi je GOSPODIN poslao to mlado stvorenje, da je sačuvam od
jedne gluposti. On je htio da je sačuvam da ne padne u ponor, da je od toga odvratim da pobaci
svoje djetešce. Jer pobačaj veže težak lanac oko našeg vrata, koji nas pritišće do zemlje i koji mi
tada jedva možemo za sobom vući. On uzrokuje bol, koja nikad ne prestaje u našem životu .. To je
besmislena svijest da smo ubili, dakle da smo ubojice. I pri tome je najgore da nismo ubili bilo koga
nego svoje vlastito meso i krv, svoje vlastito dijete.
I najgore u slučaju ove djevojke je bilo da sam joj, umjesto da sam je odgovorila od toga i
govorila joj o GOSPODlNU BOGU, ja sam joj dala novčanik u ruke da može izvršiti pobačaj. I da
bih smirila svoju savjest (- ne znam može li se to još nazvati savjest, što sam tada učinila - ), dala
sam joj toliko novca, da može ići u najpoznatiju kliniku za pobačaj, da ne bi poslije toga imala bilo
kakvih smetnji. I kao u ovoj zgodi financirala sam još neke - da ne kažem mnoge -pobačaje.
To je tako strašno kada na to sada mislim. Svaki put kada se tako prolijeva krv jednog djeteta, za
Sotonu je kao velika žrtva paljenica, to je svečana gozba za đavla. On trlja ruke i pleše od veselja. A
našeg GOSPODINA ISUSA KRISTA boli kao kod NJEGOVE smrti na Križu i pod tim bolovima
drhti on i trpi veoma mnogo svaki put kada nerođeno, nevino dijete biva na smrt ubijeno.
U "Knjizi života" mogla sam naime također vidjeti kako nastaje život. Vidjela sam kako se naša

duša tog časa stvara, u času kada sjemena stanica susretne jajnu stanicu. Tada bljesne predivna
iskra, koja isijava svjetlo, koja ima izvor u svjetlosnom suncu BOGA OCA. I trbuh žene koja
postaje majkom bude obasjan zrakama te nove duše u času, kada njezina jajna stanica bude
oplođena. A kada dođe do pobačaj , tada kriči i jauče ta duša od velike boli, makar još nisu
oblikovane ni oči niti ostali udovi. I čitava zajednica svetih, čitav onostrani svijet čuje te krikove i
to jaukanje, kada jedna nova, s pomoću BOŽJOM stvorena duša, bude ubijena. Čitav nebeski svod
trese se pod tim krikom i čuje ga se od jednog kraja do drugoga, glasno i jasno kao jeka u brdima. U
paklu se također čuju glasni krikovi, ali tamo su to krikovi radosti, koje svi đavli izbacuju za
slavljenje tog dana i pri tome izvode ples veselja.
I neposredno poslije toga otvaraju se u paklu neki pečati i izlaze vani grozne nakaze, koje bivaju
puštene na zemlju da bi iznova napastovali čitavo ljudstvo i zavodili na stanputice. I posljedica je
toga da su ljudi uvijek sve više zarobljeni od Sotone, uvijek sve više padaju u grješna uživanja,
uvijek nadolaze nove ovisnosti, i događaju se sva ta teška i grozna zlodjela o kojima dnevno u
vijestima slušamo i gledamo ih, i za koje mi svaki put mislimo da ne može doći nešto gore, da
bismo slijedećeg dana po novim zlodjelima vidjeli da je ipak moguć veći rast (u zlodjelima).
Imate li uopće predodžbu koliko beba bude dnevno ubijeno na čitavom svijetu? Nije nam više
moguće predstaviti veličinu tog strašnog zločina. Mi gazimo u krvi te nevine djece i to gotovo ni ne
zapažamo. To je za nas normalno i spada već u svakidašnjicu. Ako se netko diže protiv pobačaja
obilježava se kao fanatik i konzervativac, staromodan i donekle lud. I to je jedna od veli ih pobjeda
paklenog kneza, Sotone. Što će biti s našim svijetom, ako je cijena nevine krvi svakog pojedinog
nerođenog djeteta tolika da jedan novi đavao bude pušten slobodno na zemlju. Uskoro će na našem
svijetu postati tama od brojnih đavola koji budu pušteni.
I tada sam vidjela kako sam uronjena u tu krv nevine djece i s njom oblivena. I posve suprotno
procesu pranja na naše svijetu , moja bijela duša je postala po tom pranju u krvi sve tamnija i
neuglednija, dok nije postala posve crna. I nakon te povijesti s pobačajima uopće nisam više
apsolutno imala osjećaj za grijeh. Za mene jednostavno više nije postojao grijeh. Sve je bilo
dopušteno i moje ponašanje mi je pri tome dobro došlo. Ja sam pomagala ljudima. Nisam jedino
bila svjesna da sam tim ljudima pomagala na sigurnom putu u pakao.
I na površinu je došlo još nešto drugo, što nikako nisam zapazila niti mi je došlo na pamet, jer
sam ja sama bila na platnom popisu đavla. Pokazane su mi sve bebe koje sam ja sama ubila, koje
sam ja sama pobacila. I upravo tako, kao što vi sada, - nisam u prvi čas znala, kako, kada i gdje! I
pokazano mi je odmah i to sam tada imala posve jasno pred očima. Rekla sam vam još na početku
da sam ja sama kao metodu zaštite za planiranje obitelji (protiv začeća) izabrala spiralu i dala je u
mene postaviti. I uz bolno čuđenje morala sam sada vidjeti u "Knjizi života" koliko je mojih jajnih
stanica bilo oplođeno i bile su u stanju da narastu u male bebe. Vidjela sam mnoge svjetlosne iskre
koje bi se zapalile kod stvaranja njihovih duša. A čula sam krikove tih duša kako su bile istrgnute iz
ruke BOGA OCA.
I najednom sam shvatila razlog zašto sam uvijek bila tako slabe volje, ogorčena i neraspoložena.
Bila sam slabe volje, često sam bila nedostupna, neobuzdana i mrzovoljasta prema svojim
bližnjima, prema svojoj obitelji. Čitav dan sam bila frustrirana, ništa me nije moglo zadovoljiti.
Često bi me napale strašne depresije. I kao da su mi tada pale ljuske s očiju: "Jednostavno i posve
jasno - ja sam se pretvorila stroj za ubijanje beba!"
I sve to je učinilo da uvijek dublje tonem u blato grijeha. Kako sam se mogla na početku tog
cjelovitog pregleda svojega života umisliti i ponosno izjaviti da nisam nikoga ubila? I kako sam
mogla nekog drugog, koji je meni izgledao predebeo ili mi bio nesimpatičan, odbaciti na stranu,
prezirati, dapače grubo s njim postupati i jednostavno odbaciti? Kako sam se mogla tako oholo
ponašati, a bila sam posve obična ubojica?
Također mi je bilo pokazano da se ljude može ubiti ne samo pucnjem iz pištolja. Ne, često je
dostatno, kada ga se bez razloga mrzi, kada mu se zlo želi ili čini, da nekoga izjeda zavist protiv te
osobe. I već time se može nekoga ubiti. Ubojstvo u obitelji ili u nekom selu počinja se vrlo često po
tim radnjama koje mi često smatramo samo neopasnima, makar zlima.Ne sagriješi bludno
Sada, kod ŠESTE ZAPOVIJEDI - "Ne sagriješi bludno - rekla sam samoj sebi: "Evo, konačno
barem u ovoj zapovijedi ne možete mi predbaciti ikakve prekršaje. Ne možete mi predbaciti
ikakvog ljubavnika, jer sam čitav život samo sa svojim mužem intimno živjela - i to je bio moj prvi
i posljednji, naime moj suprug."
Najednom mi je pokazano da sam svaki put kada sam svoje razgolićene grudi pokazivala i moje
tijelo sa seks bikinijem izlagala pogledu, te strane ljude na to navodila, da me požele, da pri tome
imaju zle slike i da time sagriješe. I na taj posve jednostavan način sam - tako usput-pala u preljub.
Ali također sa svojim načinom što sam uvijek druge žene savjetovala da trebaju biti nevjerne
svojim muževima, kada bih im rekla: . "Ne budite glupe, tajno im naplatite, ne praštajte im, nego se
rastavite i čim prije se rastavite!" - Jedino tim riječima i tim zlim savjetima sudjelovala sam u
gnjusnom preljubu.
I tako sam ja pri tome pregledu svojega života također jasno spoznala da su takozvani grijesi
"tjelesnog uživanja" gnjusni. Oni izravno vode u prokletstvo i treba ih posve odbaciti, pa makar ih
mnogi ljudi dandanas smatraju normalnim i kažu da se to smije činiti i da je to u redu; da ovo i ono
iskustvo trebamo sami iskusiti; da se mora iskušati da bi se vidjelo da li se pri tome osjeća uživanje
ili se dolazi do posebnog uspona. Mnogi se čak ne sustežu to usporediti sa životinjama kao dokaz za
svoje ponašanje i kažu: "Ponašajmo se tako neobuzdano kao divlje životinje!" Također se često
donosi i argument za homoseksualnost da je ona posve naravna i da je Bog odobrava, jer je već
dokazano da kod životinja ima homoseksualnih parenja. Da, ne zapažamo li da pri tome sebi za
uzor uzimamo životinje? A to je isto kao i dušu odbaciti. Ono što nas obilježava kao BOŽJU sliku -
naime od NJEGA u svakom čovjeku stvorenu neumrlu dušu - bacamo time pred pse.
Nažalost, ja sam se u svojem životu otrgnula od BOŽJE ruke. Morala sam sa žalošću utvrditi da
grijeh nije samo izvršen čin, nego također da mogu teško griješiti i u najskrivenijim mislima i u
svojoj duši. (Kaže se također u priznanju grijeha" "u mislima, riječima i djelima").
Za mene je također bilo bolno morati spoznati d svi ti učinjeni grijesi imaju posljedice i još kroz
dugo vrijeme dalje djeluju. Grijeh preljuba - bolje rečeno grijesi preljuba - mojega oca njegovoj je
djeci nanio mnogo štete i gušio njihove duše. Ja sam time postala prezirateljicom svih muškaraca, i
moja braća su postala pravi otisci, prave kopije svojega oca, koji svugdje na veliko govore da su
pravi "machos" (muškarčine), pravi ženskari i veliki pijandure. I time s oni još ponose. Govore o
tom ponosno pred svim svijetom. Oni nisu nimalo svjesni kako teško škode također svojoj vlastitoj
djeci.
Zbog toga sam vidjela svojega oca kako na drugom svijetu tako gorko plače. On je tek tamo
shvatio i uvidio kako su teško njegovi sinovi i također njegove kćeri naslijedili njegove grijehe. I
uočio je kakvu je time štetu nanio u Božjem redu i u stvorenju BOGA OCA.
Ne ukradi
U sedmoj zapovijedi, - Ne ukradi - bila sam ponovno posve sigurna u svojoj stvari da ću biti
uvrštena među vrlo časne i ništa si nisam imala prebaciti! Ali mi je GOSPODIN BOG pokazao na
drastičan način da su u mojoj kući mnoge veoma hranjive životne namirnice počele propadati i
gnjiliti, jer smo mi jednostavno na veliko kupovali i sve nismo mogli pojesti; dakle, dok sam
puštala da propadaju životne namirnice, na čitavom svijetu (pa i oko mene) je bilo toliko gladi i dok
mi je ON to stavljao pred oči, samo je k tome rekao: "JA sam bio gladan i pogledaj što si učinila s
tim što sam ti dao, - ti si to malo cijenila i dopustila da se pokvari; MENI je bilo hladno, a pogledaj
kako si se dala zarobiti modnom strujom i vanjskim izgledom. Koliko novca si izdala za injekcije
da bi postala mršavijom. Ti si također postala ropkinjom svojega vlastitog tijela. Svoje tijelo si
učinila božanstvom, idolom."
I naš GOSPODIN mi je stavio pred oči i otkrio da sam suodgovorna za veliko siromaštvo u našoj
zemlji i da sam također i u ovoj BOŽJOJ zapovijedi na sebe navalila krivnju.
Također me je ON upozorio da sam svaki put kada sam govorila zlo o nekome, njemu ukrala
njegovu čast. I da se to popravi, da se to vrati natrag, gotovo je nemoguće. Bilo bi mnogo
jednostavnije da sam nekome ukrala novčanicu, jer bih tada mogla jednostavno vratiti natrag

novčani iznos, da svoj prijestup ispravim. Stoga je također oduzimanje "dobrog glasa" jednom
čovjeku mnogo teža krađa nego li krađa neke stvari ili novca.
I svoju djecu sam okradala kada sam im uskraćivala da budem dobra domaćica i majka za njih,
nježna majka, koja se brine za djecu, koja je uvijek kraj njih i praktičan im je primjer za nesebičnu i
posve predanu ljubav.
A ne ma a koja samo ide naokolo ulicama a djecu ostavlja samu kući pod zaštitom TV-aparata
kao zamjenskog oca i kompjutora kao zamjenske majke i u krugu mnogih video igrački kao
zamjensku braću i sestre.
I da bih smirila svoju savjest kupovala sam im za skupi novac uvijek samo odjeću najboljih marki
da barem u školi kod prijatelja mogu pobuditi dojam i izazvati zavist Još više sam bila zastrašena
kada sam vidjela svoju majku kako si prigovara i pita se da li je bila dobra majka. I to, makar je
moja majka bila vrlo pobožna i dobra žena, kućanica i majka obitelji, koja nas je uvijek iznova
opominjala, koja nas je ljubila i pokazivala nam kako je zabrinuta za nas i za naše dobro.
Jednako ta je također i moj otac uvijek iznova na svoj način pokazivao, kako nas rado ima, i da
smo mi najvažnije njegovu životu. I dok sam bila uronjena u te misli, rekla sam samoj sebi: "Što će
pak sa mnom biti koja nijedanput nisam gotovo ništa dala svojoj djeci; vi možda ne zapažate da ja
sada više tu neću biti; vjerojatno neću otići od vas!"
Kod tih riječi hladna jeza je prošla mojim leđima, popraćena boli, koja je kao mač prošla
sredinom mojega srca.
Stidjela sam se zbog svojeg zatajenja na svim područjima. Morate znati da se u "Knjizi života"
sve m ože tako vidjeti; kao na filmu. Tako sam ja vidjela također tamo i kako se moja djeca jednom
zgodom među sobom zabavljaju i rekoše slijedeće: "Nadam se da moja majka treba nešto duže dok
dođe kući, nadam se da je u prometnoj gužvi, jer je moja majka vrlo dosadna i čitavo vrijeme može
samo zanovijetati i kritizirati."
Kakav li je udarac to bio od trogodišnjeg djeteta i nešto starije kćerke čuti, kako oni govore o
svojoj okrutnoj majci.
I ponovno sam postala svjesna da sam im ukrala pravu majku. Nisam im ponudila ugodan dom.
Spriječila sam im da u dječjim godinama - po mojem uzoru - mogu upoznati BOGA. I nisam im
kazala kako se ljubi bližnjega. Jer je to jednostavno to: Ako ne ljubim svoje bližnje, neću ni
s našim GOSPODINOM BOGOM nikako drugovati; i ako ja sama nemam nikakvo suosjećanje i
nikakvo milosrđe i ne primjenjujem ih u praksi, tada ne mogu također ni biti s BOGOM; i tako ne
mogu također BOGU nikoga bliže dovesti ili mu predati vjeru. Jer B OG je LJUBAV ...
Svaka laž je jedna LAŽ. A đavao je otac svih laži, lažac od početka. Laži koje sam ja učinila
svojim jezikom bile su tako strašne,jednostavno grozne. Ja sam mogla vidjeti da sam time dobila
najveći broj bodova.
U svakoj prigodi kao na primjer pri ogovaranju, što bih iznijela u svijet, kada sam druge
ismijavala ili kada sam lakomisleno izmislila za nekog čovjeka neki nadimak, i tada ga svima
pričala i pri tome se svaki put na grubi način veselila, kako sam teško i kolike time ranila, mučila,
izložila smijehu i oklevetala. I sve sam to nanijela svojim bližnjima.
Ne možete si zamisliti kako jedan takav nadimak može nekoga raniti. On time može dobiti
osjećaje manje vrijednosti, koji ga prate čitav život i uvijek iznova uzrokuju bolove. Na primjer
jedna prijateljica koja je bila nešto više debeljuškasta, ja sam jednostavno nazvala "debela" ili
"masna kugla". Ona s nije mogla osloboditi tog nadimka i uvijek je ostala " masna kugla". To ju je
progonilo, što je naravno utjecalo i na njezin obim tijela. Ona stoga često nije uzeta u društvo ili ne
bi bila pozvana.
I tako vidite kako riječi također mogu za sobom vući određene čine - i na kraju dolazi iz toga
čitav niz zločina. Sve samo otrovni plod jedne lakomislene javno izrečene riječi.
Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga
Kada su stavili na ispit taj dio mojega života na temelju DESET BOŽJIH zapovijedi,jasno sam
uočila da svi moji neredi, grijesi i zloće imaju svoj izvor u lakomosti. Ta želja, ta strast htjeli sve
imati i nad svim odlučivati. JA MORAM IMATI, umjesto JA MORAM BITI. Uvijek sam mislila da
28
ću biti sretna, ako budem posjedovala sav novac svijeta i ako budem bogata, i ta želja, da imam
novca, postala je u meni OPSJEDNUTOST. Žalosno je to bilo i za mene velika tragedija. Kada sam
naime posjedovala mnogo, mnogo novca, i sve sam si mogla priuštiti, proživjela sam najgore i
najnesretnije razdoblje svojega života. Moja duša je došla do najniže točke, da sam si čak željela
uzeti život. S toliko novca i bogatstva, a usprkos tome osamljena i u nutrini prazna, osamljena i
napuštena. Doživjela sam sama što znači:
Ne može se kupiti novcem LJUBAV, PRIJATELJSTVO, PRIKLANJANJE,
Također kod svega novca svijeta dobiva se pri da se kupi LJUBAV, većinom samo prividnu
svetost, krivotvorenost,laskanje i igranu podložnost. Ja sam dakle bila duboko razočarana, ogorčena
u slijepoj ulici svojega života koju sam sama izabrala.
Dostigla sam vrhunac frustracije i tamo je puhao kao led i ladan vjetar, koji mi je donio u pamet
jedino frazu, zašto si se uopće ovamo gore uspela. Lakomost, kao svaka druga strast, - dakle ta
strast za novcem i bogatstvom; ta zavist na ono što drugi već ima, taj "i-ja moram-to-imati", -
objesila se uz mene, uhvatila me za ruku i odvela me na krive putove. Ta lakomost vodila me je
ravno u smjeru pakla, daleko od mojeg Stvoritelja BOGA, iz čije ruke sam se po tom htjetiotkinula.
„Knjiga života“
Nakon ove analize svojega života prema odredbama DESET BOŽJIH zapovijedi, omogućen mi
je pogled u moju "Knjigu života". Bio je to predivan čas. Nedostaju mi jednostavno riječi da tu
"KNJIGU ŽIVOTA" prikladno opišem.
Ona počinje s mojim začećem; Netom su se stanice mojih roditelja spojile, nastao je -
"BLJESAK!" jedne iskre Jedna mala, predivna eksplozija svjetla i pri tom je nastala iz toga jedna
duša, moja vlastita duša, posve zaštićena u rukama BOGA OCA - i vidjela sam tako ljubaznog i
nježnog oca u BOGU OCU.
24 sata na dan bio je On sa mnom, vodio me SVOJOM rukom, štitio me, bio je uvijek zabrinut za
mene i išao za mnom. ON me nije puštao od SVOJIH očiju i nikada samu. I sve što mi se činilo u
prvi čas kao kazna ili kao velika nesreća, bilo je ništa drugo do izražaj NJEGOVE LJUBAVI i
njegove brige za mene. Jer me je ON gledao, ne izvana, i nije gledao na moje dobro oblikovano
tijelo, NE, ON je gledao na moju najdublju nutrinu, ON je istraživao moju dušu i vidio pri tome,
kako sam ja lagano ali sigurno skretala s NJEGOVA PUTA i kako sam isključila NJEGOVO
spasenje i otkupljenje.
Tako sam doživjela mnoge situacije svojeg proteklog života gledajući u "KNJIGU ŽIVOTA" u
njihovoj povezanosti i vidjela sam odgovarajuće posljedice svojeg djelovanja i odluka svoje
slobodne volje. Za bolje razumijevanje navest ću vam jedan primjer , koji pokazuje, kako je
tsp..r edivna "KNJIGA ŽIVOTA“.
U svojem životu bila sam vrlo neiskrena i licemjerna. Tako bih često rekla svojim poznanicima –
ili pak prijateljicama - s laskavim glasom: „Hej! Gle kako divno danas izgledaš. Ta tvoja haljina je
jednostavno sjajna i lijepo ti pristaje! Kako lijepo u njoj izgledaš!“
Ali '"Knjizi života" vidi se također što se pri tome misli i što se odvija u nutrini srca. I tada sam
spoznala da sam tada u svojem srcu sebi rekla: . "Pfuj! Kako grubi izgled, i pri tome ona još misli
da je kraljica ljepote!"
Vidite, takve su bile moje misli u mojoj skrivenoj nutrini. U ovoj "Knjizi života" vidi se i čuje
kao u jednom filmu ta događanja, i tako sam ja vidjela i čula sve točno tako, kako je to nekad u
mojem životu bilo rečeno i moglo se čuti, s jednim izuzetkom, da sam mogla također vidjeti i
zapaziti i svoje misli.
Bio je to kao film-s dva-kanala-tona na raznim jezicima ili kao film s potpisanim tekstom
(titlovan film). Jedan tonski kanal donosio je točno ono, što je preda mnom bilo rečeno mojim
jezikom i što se moglo vidjeti, a drugi tonski kanal pokazivao mi je moje misli, koje sam
istovremeno imala, koje sam mogla čuti i čitati, i mogla sam pri tome vidjeti stanje svoje duše,
svoje nutrine. Vi biste mislili na jednu tehničku čudesnu stvar, kada biste doživjeli nešto takva o
vašim izričajima ili o situacijama vašeg vlastitog života. To je jednostavno predivno!

I tako sam vidjela nutarnju stvarnost svojega života. Sve moje laži su stajale posve otvoreno tu,
one su ključale kao u jednom loncu bez poklopca, bile su gole i bez uljepšavanja, uočljive za
svakoga. Sav svijet ih je mogao vidjeti. One su bile žive i pokretne i otkrile su svoje sramotne čine.
Moja majka, koju sam često prevarila, jer mi nije dopustila da iziđem i da se susretnem sa svojim
"zlim" prijateljima. Ali s primjedbom:" Majko, ja imam sada rad u grupi u školskoj biblioteci!“ ja
sam već bila vani. A moja majka bi "žabu" progutala i meni oduzela moju laž.
Kako često s m s takvim lažima sebi oduzimala vrijeme, vukla se po kućama, gledala
pornografske filmove, ili bi otišla u neki bar, da sa svojim "prijateljicama" pijem pivo.
I sada sam j vidjela također svoju majku u svojoj za sve otvorenoj "Knjizi života". Njoj nije ništa
izbjeglo.
Još jedan daljnji primjer za to što sam vidjela u toj "Knjizi života". Moji roditelji su mi uvijek
davali banane da uzmem za ručak u svojoj školi. U ono vrijeme mi smo živjeli u vrlo siromašnim
prilikama, tako da je moj paket za ručak većinom bio samo od banana, a povremeno također s
kruhom i mlijekom. Ja bih često pojela svoje banane na putu prema školi i bacila bih koru d banane
jednostavno svugdje, kuda sam upravo prolazila, a da dalje o tome ne mislim. Nikada mi nije došlo
na pamet, niti sam razbijala glavu, što se sve može dogoditi s tom glatkom s nepažnjom bačenom
korom banane, kakvu sve štetu može to prouzročiti nekom čovjeku. I tako su ležale preda mnom
bačene kore od banane jednostavno naokolo.
Iznenađujuće i veoma potresno je bilo kada mi je GOSPODIN BOG pokazao, što su neke -
naravno ne sve - prouzročile te naokolo bačene kore. Vidjela sam osobe koje su po toj kori od
banana pale, a u nekim slučajevima ti padovi po jakom prometu mogu završiti smrtonosno, i ja bih
time još bila kriva da sam uzrokovala nečiju smrt. Sve samo zbog nepažnje, iz pomanjkanja
osjećaja odgovornosti i pomanjkanja milosrđa prema svojim bližnjima.
Ta je također bilo i u jednom drugom slučaju, kod kojega je jedna žena na kasi u supertrgovini
samo zbog jedne pogreške vratila 4.500 pesosa. I u tom slučaju sam otišla jednom od rijetkih
slučajeva na ispovijed, kada sam ja stvarno osjetila pravo, duboko kajanje i veliku bol zbog svojeg
griješnog ponašanja.
Moj otac je nas djecu uvijek opominjao da budemo pošteni u svojem životu i usprkos siromaštvu
da čast neke osobe smatramo velikim dobrom, - prije svega također svoju.
Mi nismo smjeli posegnuti za tuđim novcem, pa ni onda, kada se radilo o nekoliko centi. Kada se
dakle dogodio meni ovaj događaj s povratom novca, zapazila sam pogrješku tek u kolima, kada sam
već bila na povratku u svoju ordinaciju. I rekla sam samoj sebi:
"Ha, ta glupa stara krava, to glupo stvorenje, vratila mi je 4.500 više i sada se moram vratiti da joj
vratim novac!"
Već sam bila na putu za supertrgovinu, kada sam upala u golemu prometnu blokadu. Preko
autoradija sam saznala, da je sve naokolo tako.
I ponovno sam glasno pomislila i rekla sam sebi: „To je vrhunac. Sada moram još sate mojeg
dragocjenog vremena izgubiti, jedino zato što je ta glupa krava bila odviše tupa, da pravo računa.
Nitko joj nije naredio da bude tako tupa i da se preračuna! Ja jednostavno kažem: "Odlazim kući i u
tim okolnostima ne ću joj više novac vratiti natrag! Ne, ni u kojem slučaju; ona sama je za to kriva."
Ali usprkos tih mojih izgovora savjest me je prekoravala za taj slučaj s povratom novca. I budući
da je moj otac tako često i tako jasno naglašavao taj temelj poštenja on se učvrstio i u mojem
karakteru, išla sam slijedeće nedjelje na svetu ispovijed i rekla sam svećeniku koji je bio u
ispovjedaonici: "Velečasni oče, ja sam sagriješila,jer sam prisvojila 4.500 pesosa, jer nisam vratila
taj novac ženi kojoj je pripadao." Nisam uopće pazila na to što mi je ispovjednik rekao ili što mi je
preporučio. I kad sam ja vidjela tu scenu u "Knjizi života" GOSPODIN BOG mi je o tome rekao:
„Taj manjak ljubavi prema bližnjemu, koji si ti tog dana počinila, kada nisi popravila svoj grijeh,
nije također u redu. Iznos od 4.500 pesosa za tebe je bio malenkost, - jer si ti takav iznos dnevno
kroz prozor bacala, za besmisleno što si bezuvjetno htjela imati, - ali za tu siromašnu ženu s
najmanjom plaćom, koja uz to radi tek pola dana i svoju djecu je morala kući ostaviti, da bi uopće
mogla preživjeti, - za nju je tih 4.500 pesosa bilo životno uzdržavanje za čitava tri dana, njezin
kapital za hranu i piće čitavoj obitelji za ta tri dana."

I znate li što je bilo najgore i što me je najviše dirnulo bilo je kako mi je GOSPODIN pokazao tu
scenu:ja sam naime mogla svojim očima vidjeti kako je ta žena sa svojom djecom stvarno morala
trpjeti i kako je ta obitelj nekoliko dana trpjela pravu glad. Sve zbog moje krivnje. Posljedica mojeg
grijeha. Ta žena je podnijela sve to sa svojom malenom djecom i morala je uz to biti u tjeskobi da
ne izgubi radno mjesto na kasi u supertrgovini.
Tako ukazuje naš GOSPODIN BOG u "Knjizi života" na naše ponašanje. On nam pokazuje, kada
smo nešto učinili, tko je morao trpjeti zbog tog našeg djela, tko je morao snositi posljedice, na koja
djela je time naveden čovjek koji je time upao u nevolju i kako se je taj poslije toga vladao ili što je
tada učinio.
Završno pitanje
Na kraju me je GOSPODIN BOG zapitao: "Kakvo duhovno blago MI donosiš sobom?"
Ja još mislim: "Što ON misli pod duhovnim blagom?" Ja sa stajala pred NJIM s praznim rukama;
moje ruke su bile bez ičega; one su jednostavno visjele a da nisu nešto držale ili radile, od ramena
na dolje. I tog časa čujem ako mi ON govori:
"Što ti sada koristi da si imala u vlasništvu dva stana, da su tvoje vlasništvo bile neke kuće, da si
ti čak mogla nazvati svojim vlasništvom više ordinacija? Što ti to sada koristi da si smatrana visoko
osposobljenom zubaricom za tu struku, koja je bila veoma uspješna? Jesi li mogla jedan prašak
jedne tvoje cigle iz tvojih zgrada ovamo sobom donijeti? Imaš li možda dobro nabijen novčanik ili
tvoju debelu bilježnicu čekova sobom?"
I kada me je ON tada još zapitao:
"Što si učinila s talentima koje sam ti JA dao?", - pomislila sa : "Što ON misli pod talentima? Što
time ON hoće reći?" I najednom sam to spoznala. Postala sam svjesna, da sam ja dobila zadatak, da
branim i povećam "Kraljevstvo ljubavi" , "Kraljevstvo BOŽJE".
Ja Sam jednostavno posve zaboravila da posjedujem također jednu dušu, i još manje sam se
sjećala da sam dobila i talente. I gotovo nisam ni bila svjesna da je jedan od tih talenata bila
sposobnost da trebam biti sredstvo Božjeg milosrđa, da sam morala djelovati kao NJEGOVA
milosrdna ruka. I tako nisam bila svjesna da je sve dobro koje sam propustila i nisam učinila,
nanijelo GOSPODINU BOGU velike boli i tešku žalost.
Ljubav BOŽJA - spasenje duša
Vi morate znati o čemu me GOSPODIN uvijek i uvijek ponovno pitao! ON je uvijek iznova
govorio o LJUBAVI, o nesebičnoj ljubavi, koja nije vezana ni uz kakve uvjete. I stoga se uvijek
iznova očitovao manjak te LJUBAVI, te "CARITAS", tih dobrih djela, tog širokog spektra
kršćanske ljubavi prema bližnjemu.
Ta odsutnost NJEGOVE božanske Ljubavi, koju je ON svima nama položio u kolijevku kao
zadatak i talent, bila je , kratko rečeno, rezultat cjelovitog pogleda svih mojih događaja dosadašnjeg
života.
I tada mi je ON razjasnio: "Znaj, tvoja duhovna smrt, umiranje tvoje duše, je započelo ... ". I sada
sam vidjela posve jasno: ja sam još bila na životu, ja sam još disala, ali zapravo ja sam već bila
mrtva; moja duša već je bila umrla, ona je bila ugušena.
Da biste vi sami vidjeli, što je "duhovna smrt"; što znači da je duša umrla, da je ugušena; vi biste
morali vidjeti kako izgleda jedna duša koja osjeća samo MRŽNJU; kakav užas i kakva jeza izlazi iz
takve duše koja je uvijek samo ogorčena, mrzovoljasta i nepodnosiva.
Ona čitavo vrijeme misli samo na to, kako bi čitavom svijetu nanijela nova 'zlodjela. Tako izgleda
jedna duša kada je posve ispunjena teškim grijesima. Moj duša je primjer za to.
Naizvan sam ja ugodno mirisala i nosila sam skupe haljine, ali moja duša ovdje unutra užasno je
zaudarala i kretala se samo u dubinama ljudskih i đavolskih zlodjela.
Posve je razumljivo i pravo da sam imala sve te depresije i da me je gorčina obuzela. I ON mi je
razjasnio slijedeće:
" Tvoja duhovna smrt već je tada započela, kada si postala posve neosjetljiva za tvoje bližnje i
njihove patnje . Kako nisi više imala nikakav osjećaj za njih, to je bila jedna opomena od MENE i
31
to ti je trebao biti znak upozorenja, kada sam ti stavljao pred oči patnje tvojih bližnjih - u tolikim
prigodama i u svim dijelovima svijeta. Ili kada si na televiziji ili preko drugih medija komunikacije
mogla vidjeti kako su ljudi ugrabljeni (odvedeni), ubijeni, raskomadani bombama i prognani. Često
si imala samo površni komentar na svojim usnama, kao: 'Jao! Ti siromašni ljudi Kakvi li se grijesi
na njima počinjaju!' Ali patnje tvojih bližnjih nisu te gotovo ništa dirnule, one nisu ušle u tvoje
kameno srce, njihova se sudbina odbila od tebe. U tvojem srcu ti nisi gotovo ništa osjetila! Tvoje
srce je bilo tvrdo kao kamen, kao ledena stijena. Tvoji grijesi su okamenili tvoje srce, učinili ga
tvrdim i hladnim!"
I kada je sada moja „Knjiga života" bila zatvorena, možete sigurno zamisliti kakav sram i žalost
su me obuzeli.
Ali k tome je još nešto nadošlo, - i ta je bol postala još veća, još nepodnošljivija, - što sam osjetila
preveliko kajanje, zbog toga kako sam se zlo i nezahvalno ponašala u svojem životu prema svojem
Stvoritelju, BOGU OCU.
Jer usprkos svim mojim teškim grijesima, usprkos mojem posve nečistom duhu i uvijek mojoj
velikoj ravnodušnosti, usprkos mojoj mlakosti i svim mojim užasno groznim osjećajima prema
svojim bližnjima, GOSPODIN BOG me je uvijek sve do posljednjeg časa tražio, za mnom išao i
čekao je na znak moje volje za obraćenje i povratak.
Uvijek iznova je slao osobe, koji su se ukrštavali s mojim životnim putem i koji su bili njegova
sredstva da bi me pokrenuli na razmišljanje te da se NJEMU povratim. Na taj način mi je govorio,
privukao je pozornost na SEBE, time me je - često posve glasno - pozivao.
On mi je mnoge stvari također oduzeo, da me potakne na razmišljanje. Poslao mi je iskušenja i
teška vremena. Bacio mi je teška razočaranja kao klip pod noge. Sve to mi je trajno činio samo da
me ponovno dobije natrag, da me dovede na pravi put, u očinsku kuću. ON je do zadnjeg časa
stvarno sve pokušao i čekao na jedan znak s moje strane. ON nije nikada slomio moju slobodnu
volju. Ja sam trebala prepoznati NJEGOV zov i čekanje i tada, posve slobodno, donijeti pravu
odluku.
Znate i tko je i kakav je naš BOG, OTAC sviju? On stoji kao prosjak na rubu našeg životnog
puta. I kao prosjak ON nas uvijek iznova moli, trči za nama, često je i težak; ON plače i nastoji
omekšati naše okamenjeno srce, i tužan je sve do nutrine SVOGA Presveto Srca, kada mora tako
često doživjeti kako MU pokazujemo samo hladna leđa i na NJEGA jednostavno ne pazimo, ili čak
samo tako radimo, kao da GA nismo zapazili. ON se tako često i tako mnogo ponizuje - upravo kao
što se na KRIŽU ponizio samo da postigne da se obratimo i promijenimo svoj život, i povratimo se
NJEMU u očinsku kuću.
I kada sam MU rekla: "Poslušaj, moj GOSPODINE, TI si me prokleo!" - opet sam postala
svjesna, kako sam bila bezobrazna. Naravno to nije bilo tako, jer ON me nije prokleo,jer sam ja
sama sve to prouzročila. Postalo mi je jasno da sam ja po miloj volji - u slobodi ljudskog stvorenja,
koje BOG uvijek poštuje - donijela odluke. Ja sam potražila svojega OCA i svoj klan.
I otac, kojega sam za sebe izabrala, nije bio BOG OTAC, nego sam si uzela SOTONU, ĐAVLA,
za oca i vođu svojega života. Po njegovoj volji i po njegovim laž ma vodila sam svoj život. On i
njegova obmana bili su smisao mojega jadnog života.
I kada se sada zatvorila moja "Knjiga života", uvidjela sam u duhu da ja još uvijek visim glavom
prema dolje na rubu groznog, tamnog ponora. I postala sam sigurna da se ne mogu braniti i da ću
pasti u tu tamnu rupu, tamo gdje pretpostavljam da su jedna vrata, kroz koja ću ući u "vječnu tamu"
da se nikad više nećemo vidjeti.
I tako sam očajna počela vikati svom snagom i zazivati. Vapila sam svim svecima, da me spase. I
ne možete si zamisliti kako sam se sjetila nekih svetaca. Nisam znala da znam tolike svece i njihova
imena. Jer sam bila tako mlaka, još više stvarno slaba katolkinja.
Ali tog časa mi je prošlo glavom da ću biti spašena. I bilo mi je posve svejedno, da li će me
spasiti sveti Josip, radnik, ili sveti Franjo iz Asiza, ili inače neki drugi zazvani svetac. Glavno je bilo
da ću biti spašena. Na kraju krajeva izrekla sam imena svetaca koje sam znala. Više mi nije dolazio
u pamet nijedan, i najednom je sve postalo posve tiho.
I ta tišina je učinila da ponovno osjetim svoje boli. Osjetila sam jednu prazninu, koja je
32
bezutješna. Osjećala sam se osamljenom i posve napuštenom. I mogla sam misliti samo na to da na
zemlji svi ljudi sigurno na mene misle i pri tome u svojoj glavi imaju samo "moj dobar glas da sam
dobra, lijepa i sveta". Taj dobar glas ja sam stekla doslovno po svojem prividnom svijetu koji sam
sama izgradila.
Svi su žalili za mnom,govorili su o mojoj"svetosti", čekali su na moju smrt, da tada svoju
"sveticu", koju su u stvarnom životu osobno poznavali, zazivaju i mole za ovo ili ono "čudo".
I pogledajte samo u kakvom teškom položaju sam se nalazila. Nitko od tih tugujućih ljudi na
zemlji, koji su očekivali da ću umrijeti, pa ni najgori moji neprijatelji - nisu mogli zamisliti u kakvoj
beznadnoj situaciji se nalazim - naime posve kratko pred vječnim prokletstvom; pred odlazak u
pakao, u čije postojanje većina tih ljudi koji su bili u žalosti, nije više vjerovala.
I kako su mi te misli prolazile glavom i pri tome sam uvijek samo niječući glavu pokretala amo
tamo za znak nesporazuma o tom neslaganju između mojeg stanja i žalobnih misli onih koji su
preostali, tada sam svoje oči podigla prema gore, i vidim oči svoje majke i naši su se pogledi sreli.
Gledale smo se, gledale smo se izravno u oči,
I u teškim bolovima sam zavapila svojoj majci:“Maljko! Kakva sramota. Oni me osuđuju na
prokletstvo. Odonud, kamo ja sada moram poći, ja se nikada više neću vratiti i mi se više nikada
nećemo moći vidjeti."
Tog časa podijeljena je mojoj majci velika predivna milost. Ona je čitavo vrijeme bila posve
nepomična i ukočena. I najednom joj je dopušteno da svoja dva prsta podigne prema gore i time mi
čini jasan znak, da gledam prema gore. I tog časa pale su s mojih očiju dvije velike ljuske, koje su
mi uzrokovale neizrecive boli i koje su bile uzrokom moje duhovne sljepoće. One su dakle pale s
mene i naglo sam ugledala nešto neopisivo lijepo, u sredini, našega GOSPODINA ISUSA KRISTA.
Ujedno mi padne na pamet kako je jedna moja pacijentica jednom meni rekla:
" Gledajte gospođo Doktorice, i utisnite si u uši. Vi ste materijalistički usmjereni, ali jednog dana
vi ćete se sjetiti i misliti na ovo što vam sada govorim. Da, vama će biti gorko potrebno, kada
budete u najvećoj opasnosti, iz koje se nećete moći izvući. Pri tome nije važno kakve vrsti je ta
opasnost. Kada dakle budete u toj opasnosti, tada jednostavno zovite GOSPODINA ISUSA
KRISTA i molite GA, da vas ON pokrije i zaštiti SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi. Na taj
način ON vas neće nikada napustiti ili samu ostaviti. Jer je ON SVOJOM Predragocjenom, Svetom
Krvi platio otkupninu također i za vas i za spas vaše duše!"
I u velikom kajanju i stidu, s teškim bolima u svojem srcu počela sam svim plućima vikati:
"GOSPODINE ISUSE KRISTE, smiluj mi se! Oprosti mi! GO PODINE, pruži mi ipak jednu
drugu prigodu!"'
I tada sam doživjela najljepši čas čitave ove povijesti. Nedostaju mi jednostavno riječi da bih
pravo opisala taj čas. ON, naš GOSPODIN ISUS KRIST silazi dolje i izvlači me iz tog crnog,
groznog blata, iz te strašne rupe koja uzrokuje tjeskobu.
I kad me je ON digao i uzeo za ruku, sve te nakaze, ta odvratna i gadljiva stoka i ta mjesta na
koži koja su me palila i koje sam ranije osjećala, otpali su s mojeg tijela i čitavo tlo poda mnom bilo
je puno tog smeća.
On me je dakle podigao i odnio me na ovo udobno mjesto koje sam već ranije opisala. I s tom
neizrecivom Ljubavi, koja se jednostavno ne može opisati, ON mi govori:
"Ti ćeš se vratiti na zemlju, ti ćeš dobiti drugu šansu ... " - ali pri tome kaže veoma ozbiljno: "Ali
tu milost povratka ne dobivaš ti zbog mnogih molitava tvojih prijatelja i rodbine. Jer treba očekivati
i posve je normalno da tvoja vlastita obitelj i osobe, koje te cijene, za tebe mole i MENI se zbog
tebe utječu. Nego ti se smiješ natrag vratiti zbog molitava tolikih ljudi, koji nisu od tvojeg mesa i
krvi, i koji ne pripadaju tvojoj obitelji. Tako mnogi ljudi, tebi posve strani, gorko su plakali,
slomljena srca i iz dubine duše MENI su se molili i uzdizali su svoja srca s osjećajem najveće
ljubavi i suosjećanja za tebe."
(Usporedi: u Svetoj misi: "Gore srca" - "Imamo kod GOSPODINA")
I tog časa ugledam kako bezbroj svjetlila, kao mali bijeli plamičci, koji su ispunjeni nesebičnom,
čistom ljubavlju, počinju svijetliti. I najednom vidim sve osobe koje su za mene molile.
Bilo je to očitovanje moći prosne molitve. Svi ti plamičci bile su tisuće ljudi, koji su u novinama,

preko radio vijesti i na TV čuli o mojoj nesreći po udaru munje. Oni koji su bili dirnuti tim
vijestima, koji su zbog toga plakali, za mene upravljali GOSPODINU strjelovite molitve i koje su
time došle do pravog suosjećanja. Mnoge od njih su tako mnogo ponudili i žrtvovali za mene i za
moje spasenje. Vi morate znati, da je najveći dar koji nekome možete dati jest prinos svete mise. Jer
Sveta Euharistija nije ljudsko djelo nego je izravan BOŽJI zahvat u svijet.
Ali je jedan plamen bio posebno velik, uzdižući se iznad svih ostalih i sjajeći, koji je davao više
svjetla nego svi ostali. To je bio plamen osobe, koja je unijela u molitvu najviše nesebične, prave
ljubavi prema bližnjemu.
Zanimala sam se stoga da vidim, tko je ta osoba, koja je na nepoznat način tako mnogo ljubavi
poklonila. I tada GOSPODIN reče meni: „Taj čovjek kojega tamo vidiš, je osoba koja je tako nježnu
i duboku naklonost i nježnu ljubav imala prema tebi, makar ste vi međusobno bili posve nepoznati i
strani, kako je to za čovjeka gotovo nemoguće zamisliti."
I GOSPODIN mije pokazao kako se to sve zbilo.
Taj siromašan čovjek indijanskog podrijetla živio je na selu podno "Sierra Nevada de Santa
Marta". Bio je siromašan i vrlo jednostavan seljak. Išao je na svetu misu u selo nizbrdo i na misi je
prisustvovao s takvim žarom kako se posve rijetko vidi. Imao je kod sebe dvije novčanice - jednu
od 10 a drugu od 5 ondašnjih novčanih jedinica. Možete li zamisliti da je pri sakupljanju milostinje
du.a o ne novčanicu od 5, nego onu od 10,usprkos svojem siromaštvu.
I nakon mise kupio si je s ono malo preostalog novca nešto kruha i sira. Te životne namirnice su
mu zamotali - kako je to običajno na selu - u stari novinski papir od pređašnjeg dana (to je bilo
izdanje kolumbijanskog "El Espectador").
Kada je on na povratku kući htio pojesti nešto od toga i kada je odmotao taj kruh, vidio je na
naslovnoj stranici tog izdanja "Espectadors" fotografiju pređašnjeg dana s mojim pougljenjelim
tijelom, kako leži na ulici. Kada je taj jednostavni čovjek vidio tu fotografiju, čiji potpis pod slikom
i tome pripadajući novinski članak nije mogao pročitati i za to nije niti imao vremena, pao je na
koljena na zemlju i počeo je tako gorko plakati da mu se srce kidalo. To je činio s tako velikom,
žarkom, nesebičnom i djetinjskom ljubavlju i suosjećanjem, i pri tome je izmolio plačućim glasom
slijedeću molitvu: "OČE nebeski, moj GOSPODINE i BOŽE, smiluj se mojoj sestrici.
GOSPODINE, spasi je, GOSPODINE, ne daj da propadne, GOSPODINE, milostivo je pogledaj i
zauzmi se za nju. Ako spasiš moju sestricu, obećavam Ti, da ću pješke hodočastiti u svetište Buga
(Marijansko hodočasničko mjesto na jugozapadu Kolumbije), i ja ću to obećanje posve sigurno
izvršiti, ali pomozi mojoj sestrici i spasi je!"
Zamislite samo! Posve jednostavan i siromašan seljak, koji nije vrijeđao BOGA niti psovao, jer je
morao podnositi glad i žeđ. I koji je imao nezamislivu moć za istinsku, nesebičnu, pravu ljubav;
nudi GOSPODINU da će proći (pješke) našu veliku zemlju da bi izvršio obećano hodočašće za
nekoga, kojega on uopće ne poznaje i nikada još u životu nije sreo.
I GOSPODIN mi je razjasnio: "Pogledaj sada! To ja zovem ljubav prema bližnjemu!" ( .. ) i
odmah na to reče mi slijedeće: "Ti ćeš se vratiti na zemlju. Ali ti ćeš taj doživljaj ispričati ne samo
tisuću puta, nego tisuću puta tisuću. I pri tome će biti ljudi, koji se neće promijeniti, makar su čuli
tvoju povijest. Ali takve osobe će s mnogo strožim mjerama biti suđene. Tako će i kod tebe, kod
tvojeg slijedećeg dolaska vrijediti strože mjere za tvoje suđenje.'
Također će i pomazanici, a to su bogu posvećeni svećenici GOSPODNJI, biti suđeni po strožim
pravilima. I svaki od onih koji budu dobili čudesne milosti Gospodnje u ovom svijetu i za njih budu
znali, osjetit će strožu mjeru. Jer nema goreg gluhonijemog od onog koji ne želi čuti. I ne postoji
gore sljepoće od one osobe koja jednostavno ne želi vidjeti.
I sve što sa vam danas ovdje iznijela, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, nije nikakva
prisila ili prijetnja, kao ni prisila, jer naš GOSPODIN BOG ne treba nas siliti ili nam prijetiti.
Ono što ste danas ovdje čuli ili što ste upravo pročitali, jest vaša druga šansa, jest dana vam
prigoda, koju mi svi, vi i ja, trebamo zahvaliti neizmjernoj dobroti našega BOGA.
Iskoristite tu ponudu, možda je to vaša posljednja prigoda da za to. I zahvaljujući tom našem
dobrom BOGU, ja sam preživjela ono što sam doživjela. I tako vam mogu po milosti BOŽJOJ o
tome govoriti.

Jer kad vam bude otvorena "Knjiga života", svakom pojedinom od vas, naime, kada svaki od vas
prijeđe u vječnost, kada umre, svi ćemo doživjeti taj isti proces i mi ćemo sebe vidjeti, kakvi smo
stvarno, bez uljepšavanja, s jedinom razlikom, da ćemo također izmjenično vidjeti i spoznati svoje
najdublje misli i najskrivenije osjećaje u BOŽJOJ prisutnosti.
Sve će biti otkriveno i ništa neće ostati skriveno ili stavljeno pod stol. I najljepše će biti pri tome,
da će svatko od nas izravno stajati pred GOSPODINOM i mi ćemo - doduše svaki pojedinac od
svih nas ovdje - mi ćemo stajati pred NJIM licem u lice.
I uvijek i uvijek iznova ON nas "zaklinjući moli" da se obratimo, da se vratimo u kuću Očevu, da
dođemo NJEMU kući, da nanovo počnemo i s NJIM i po NJEMU postanemo nova stvorenja, jer
nam to bez NJEGOVE POMOĆI nije jednostavno moguće.
Gđa Gloria POLO
Udijelio GOSPODIN, naš BOG, svima vama u obilju SVOJ BLAGOSLOV i ispunio vas
SVOJOM MILOŠĆU SLAVA BOGU OCU, koji nas je stvorio i koji nas ljubi velikom nježnošću,
SLAVA B OGU SINU, našem GOSPODINU ISUSU KRISTU, koji nas je SVOJOM patnjom na Križu
otkupio od svih grijeha i od svakog blata grijeha oprao i otkupio SVOJOM Predragocjenom,
Svetom Krvi, SLAVA DUHU SVETOMU, koji nas posvećuje, koji nas jača po snazi SVOJIH darova"
koji nas tješi, i stoji uz nas, dok TI, GOSPODINE, ponovno dođeš, kako SI nam obećao, DOĐI,
GOSPODINE, daj da se pokaže ČAS, koji sve čini novo i uspostavlja TVOJE KRALJEVSTVO.
Učini sve novo i uspostavi SVOJE KRALJEVSTVO LJUBAVI i MlRA. Amen.
Ovo svjedočanstvo je prevedeno iz španjolskog originala na njemački, a iz njemačkog je
prevedeno na hrvatski . Ono se može slobodno širiti, kopirati i upotrebljavati, ako se ispune
slijedeći uvjeti:
1) Ovdje predloženi tekst ne smije se skratiti niti izmijeniti niti se smiju rečenice izdvojiti iz
njihove cjeline.
2) Ove stranice i njihove kopije odnosno otiske smiju se samo bez naplate i bez trgovačkih
ciljeva upotrebljavati i širiti.
Na Internet adresi: http://www.glriapolo.net možete posjetiti WEB- stranice, koje govore o
slučaju gđe Gloria Polo. Ove kopije se mogu na njemačkom govornom području gratis zatražiti na
slijedećoj adresi: Neu ANFANG , Postfach 102, AT-l01 Wien, Austria.
Email: { Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Internet: www.gloriapolo.net
Die unglaubige Geschichte von Frau Dr. Gloria Polo
Vom Blitz getroffen - ins richtige Leben zuruckgekehrt.