Tko je Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 11 online

FOTO SHOT

5@rwcards.jpg
Home Knjige Catalina: Sveta Misna Žrtva - stranica2
Catalina: Sveta Misna Žrtva - stranica2 Ispis Email
Ocjene: / 32
LošNajbolji 
Popis članaka
Catalina: Sveta Misna Žrtva
stranica1
stranica2
stranica3
Sve stranice

 

Svet

Dođe kraj Predslovlja  i kad je sabrani Božji narod uskliknuo: 'Svet, Svet, Svet' iščezlo je odjednom sve što je bilo iza svećenikâ, koji slavljahu Svetu Misu. S lijeve strane nadbiskupa pozadi pojaviše se u kosom pravcu tisuće Anđela, malih i velikih, s ogromnim krilima i s posve malim krilašcima, kao i bez krila, Catalina ima Svete Raneobućeni u biojelu odjeću koja je bila slična albama svećenika i ministranata.,Svi su klečali s rukama sklopljenim na molitvu i prignuli u strahopoštovanju svoje glave. Čula se predivna glazba kao kad bi mnogi Zborovi pjevali s najrazličitijim glasovima, i svi zapjevaše i zajedno s Božjim narodom uskliknuše: Svet, Svet, Svet… Došao je trenutak do Pretvorbe, čas najdivnijih čudesa nad čudesima...S desne strane nadbiskupa prema pozadini, opet dijagonalno, pojavilo se mnoštvo osoba.Bili su obučeni u  jednakoj gornjoj odjeći (tunika) pastelnih boja: ružičaste, zelene, neboplave, ljubičaste i žute. Kratko rečeno, vrlo različitih mekih i svijetlih tonova boja. Njihova lica zračila su isto tako radošću. Svi su izgledali iste dobi. MOglo se vidjeti (ja ne mogu reći zašto) da su bili ljudi različite dobi, ali svi su bili istih lica, bez bora i s nekim blaženim izrazom lica. Isto tako svi su klečali pri odzvanjanju 'Svet, Svet, Svet Gospodin...' Tada reče naša Draga Gospa: ''To su Sveci i Blaženici s Neba a među njima nalaze se i duše vaših članova obitelji, koji se već sada raduju  BOŽJOJ NAZOČNOSTI.''

Catalina ima Svete RaneI najednom vidjeh Nju, Presvetu Djevicu Mariju, odmah izravno s desne strane nadbiskupa, korak dalje iza glave glavnog slavitelja, gdje se nalazilo nešto uzdignuto iznad poda,  kako kleči na vrlo finim i dragocjenim tkaninama,koje kao da su prozirne i istodobno svjetleće, poput kristalno bistre vode. Tu je klečala  Presveta Bogorodica Marija sklopljenih ruku, i gledala  pažljivo i sa strahopoštovasnjem prema slavlju. Odonur mi je govorila, ali sasvim tiho, izravno u moje srce, ne gledajući u me.

''Zar ne, iznenađuje te, što me vidiš iza nadbiskupa? Ali to upravo mora biti tako… Usprkos velikoj ljubavi, po kojoj mi je dodijeljen moj SIN, nije mi dodijelio dostojanstvo i moć, koju je darovao jednom svećeniku; NJEGA dnevno donositi mojim rukama na ovaj svijet, kao što to čine svećenikove ruke iz dana u dan.

Zato toliko puno poštujem i cijenim svećenika i pred svim čudom, koje BOG po njemu čini, te me jednostavno prisiljava, na tom mjestu, pasti na koljenima.''

Moj Bože, koliko dostojanstva, koliko Milosti izlijeva Gospodin na svećenikovu dušu. I o tom ne vodimo računa, a možda ni sami svećenici nisu toga svjesni!

Pred oltarom počeše se postavljati nekoliko sjenâ  osobâ sive boje, držeći uzdignute svoje ruke prema gore. O tom reče Presveta Djevica: ''To su siromašne duše Čistilišta, koje čekaju na vaše molitve, da bi se odmorile i olakšale svoje muke. Ne posustajte moliti za njih. Te siromašne duše molit će onda i za vas, ali za same sebe ne mogu ništa više činiti. Vi ste ti koji možete pomoći ovim siromašnim dušama  da se oslobode čistilišne vatre, da dospiju do  vječnog gledanja BOGA i da MU se mogu radovati dovijeka.

Ti dakle vidiš, ovdje sam nazočna sve vrijeme. Ljudi hodočaste i posjećuju moja mjesta ukazanja, i to je štoviše u redu  i dobro zbog mnogih Milosti koje se primaju na tim  mjestima. Ali jamčim ti, ni na jednom mojem mjestu ukazanja, ni na jednom dijelu svijeta nisam toliko nazočna kao na Svetoj Misi. Na podnožju oltara na kojem se slavi Sveta Misa, moći ćete me sresti. Boravim i na podnožju Svetohraništa i ostajem zajedno s Anđelima, budući da sam jednostavno uvijek kod NJEGA i s NJIM.''

Prelijepo lice Majke Božje – kao i sva druga lica što zrače – u tom trenutku dok se pjeva 'Svet', gledati ih kako kleeče sa sklopljenim rukama  i u očekivanju velikog čuda, koje se po svem svijetu obnavlja, i uvijek iznova ponavlja,bilo je već da si u samom Nebu. Uopće ne misliti na to da ima ljudi, koji su među vama, koji nisu u ovom trenutku usredotočeni, već rastreseni pričaju.. S velikom boli u srcu sad govorim ovo:  ima puno više muškaraca, više nego žena, koji jednostavno ostaju stajati i prisustvuju ovom događaju prekriženih ruku, kao da Gospodinu žele iskazati často stojeći, takoreći svejedno je to, dakle izrazom ravnodušnosti.

Blažena Djevica reče: ''Reci čovječanstvu: čovjek nije nikad više čovjek nego kad kleči pred BOGOM!''

 

Pretvorba

 

Slavitelj izgovara riječi Pretvorbe. Nadbiskup je bio normalne visine, ali odjednom je počeo rasti, i ispunio se nekim svjetlom sto zrači, nadzemaljskim svjetlom, koje je svjetlilo između bijelog i zlatnog, obavijalo ga i zračilo je tako snažno svojim licem, tako da njegove crte nisu bile više za prepoznati. I kad je podigao Hostiju, vidjeh njegove ruke i na rubovima ruku nosio je znak, iz kojeg je izlazilo veliko intenzivno  svjetlo. Bio je to Isus. Bio je to On, koji je svojim Tijelom okružio tijelo slavitelja, kao da je On nježno i s puno ljubavi okružio i obujmio nadbiskupove ruke. U tom jedincatom trenutku započela je rasti Hostija i postajala je sve veća i u njoj se pojavi predivno Isusovo Lice, kako gleda Svoj narod.

Spontano htjedoh oboriti svoju glavu a Naša Draga Gospa reče slijedeće: ''Ne obaraj svoju glavu,  nego podigni svoj pogled, promatraj NJEGA, gledaj Ga izravno i ne izmiči NJEGOVOM pogledu i ponavljaj molitvu iz Fatime: 'GOSPODINE, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Te, ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te: Oproštenje i Milosrđe.'

A sad reci Mu, kako Ga veoma ljubiš, iskaži tvoje štovanje KRALJU KRALJEVA.''

I ja sam tako govorila Njemu. Činilo  mi se kao da On  samo mene gleda iz ogromne Hostije. U nutrini znala sam, da On promatra – s puno Ljubavi – na isti način svakog nazočnog… Zatim oborih glavu toliko dok mi čelo nije dodirnulo pod, tako kao što su to prethodno učinili svi Anđeli i Blaženici s Neba. Možda u djeliću sekunde, razmišljala sam o tom, kako je moguće, da se Isus  pojavio u liku slavećeg svećenika i istodobno također vidljiv u veliko Hostiji, koja je opet postala malenom kao prije pri spuštanja svećenikovih ruku. Niz moje obraze kotrljale su se velike suze. Lice mi je bilo od toga posve mokro i ne mogoh izaći iz mojeg stanja čudesnog divljenja.

Odmah zatim izgovorio je nadbiskup riječi pretvorbe nad vinom a istodobno s njegovim riječima započelo je sijevati i zračiti na Nebu i pozadini. Odjednom nije bilo više zidova ni krova crkve. Sve je bilo mračno, zračilo je samo ono sjajno svjetlo na oltaru.

I odjednom vidjeh gore u  zraku Isusa, razapeta s glavom što je pala na njegove grudi. Poprečni krakovi križa nosili su velike i jake ruke. I iz sredine tog jarkog svjetla izletjelo je svjetlašce kao neka krijesnica ili neki vrlo mali sjajni golubić, i letio je cijelom lađom crkve, da bi se napokon spustio na lijevo rame gospodina nadbiskupa, koji je još uvijek predstavljao i bio Isus, budući da sam jasno mogla vidjeti i razlikovati Njegovu dugu kosu i Njegove sjajne Rane i Njegovo veliko tijelo, ali Njegovo Lice ne vidjeh.

A gore, Raspeti Isus, Njegovo Lice bilo se oborilo ka desnoj strani ramena i sve što se moglo vidjeti od Njegovog Lica i Njegovih ruku bilo je iznakaženo, prebijeno i puno rana.  Na desnoj strani otvorila se jedna Rana na Njegovim grudima a krv je izbijala u valovima prema lijevoj strani, i  na desnu stranu tekla je – naslućujem – voda, ali bila je prozirna i jasna, činilo se kao da je to rijeka nekog natprirodnog svijetla,  koja teče na desno i na lijevo na nazočne vjernike. Začudilo me, koliko je bilo Krvi što je tekla preko kaleža i pobojah se da bi se već kalež prelio i Krv bi tekla preko samog oltara i onda bi ostala ogromna krvava mrlja, ali nijedna kaplja nije pala!

U tom trenutku reče Sveta Djevica:

''To je čudo nad čudesima. Već sam ti često kazala, za GOSPODINA nema vremena ni prostora u trenutku Pretvorbe, cijela se zajednica vjernika i suslavitelja premješta u  podnožje brda Kalvarije, točno u trenutku  razapinjanja ISUSA KRISTA.''

Može li to sebi netko predstaviti? Naše oči ne mogu to vidjeti ni zamijetiti, ali mi smo svi tamo u tom trenutku kad Ga se razapinje na križ. On moli Oca za oproštenje, ne samo za one koji Ga ubijaju i muče, nego moli i za oproštenje svakog pojedinog našeg grijeha: ''OČE, oprosti im, jer ne znaju što čine!''

Od onog dana molim sve, i svejedno mi je kad me se stoga drži ludom,  da trebaju kleknuti – pasti na koljena, da trebaju pokušati sa svim svojim srce i svim svojim osjećanjem, zašto su sposobni, doživjeti ovu povlasticu, koju nam Gospodin daruje u svojoj Dobroti.

 

Očenaš

 

Kad smo započeli moliti Oče naš, sâm Gospodin mi po prvi put za vrijeme ove Misne Žrtve reče: ''Dobro pazi, JA hoću, da moliš s najvećom iskrenošću i sudje-lovanjem, koje možeš ostvaririti, i da se upravo u ovom trenutku sjetiš osoba ili ljudi, koji su ti u tvom životu nanijeli najviše boli, patnje i zla, da ih u tom trenutku zagrliš i prisloniš na svoje grudi i rekneš duboko iz srca slijedeće riječi: 'U Ime Isusovo opraštam ti i želim ti mir. U Ime Isusovo molim te za oproštenje i želim si mir od tebe.'

– I ako ta osoba zaslužuje mir, ona će ga i zadobiti i dobro će joj biti i na taj način će puno dobra primiti. Ali ako ta osoba nije sposobna otvoriti se miru, pustiti ga u svoje srce, taj mir vratit će se u tvoje srce.

Ali Ja ne želim, da zadobiješ mir i dadneš ga drugim osobama, ukoliko nisi najprije spremna oprostiti i  taj mir naprije osjetiti i imati u svom srcu.

Pazite na to, što radite. Uvijek iznova govorite u 'Oče našu': Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim.  Ako ste samo spremni oprostiti ali ne i zaboraviti,

kako to mnogi uvijek naglašavaju, onda stavljate i Bogu uvijete za oproštenje. Vi kažete, oprosti mi, molim, samo toliko koliko sam spreman oprostiti, i baš ne više i ne manje.''

 

Ne mogu baš objasniti moju bol i moje kajanje, koje me snašlo, kad sam  odjednom shvatila, kako teško možemo povrijediti Gospodina i kako sami sebi nanosimo štetu i sebe možemo vrijeđati u uvrijeđenošću, s osjećajima ljubomore i mržnje, i drugim užasnim načinima ponašanja, koji najčešće nastaju, od komple-ksa manje vrijednosti i preosjetljivosti. Ja sam oprostila, od sveg srca sam oprostila. I zamolila sam za oproštenje, koji su me ikad povrijedili, da bi zadobila Gospodinov mir i da bi ga osjetila u dubini svoje nutrine.

Slavitelj reče: ''…daruj nam mir i jedinstvo…i zatim: Mir Gospodnji neka je sa svima vama…''

I sasvim iznenada vidjeh, da je između nekih ljudi, koji se zagrliše (ne kod svih), započelo  u sredini sjati vrlo jako svjetlo, i odah sam znala, to je bio Isus, i naslonih se gotovo na osobu uz mene a bih je zagrlila. I tako osjetih zaista i stvarno također grljenje samoga Gospodina u tom natprirodnom svjetlu. To je bio On sam, koji me je zagrlio da bi mi podario Svoj mir, jer u tom trenutku odjednom sam bila sposobna oprostiti i protjerati iz svog srca svu bol i suzdržanost prema drugim ljudima. I to toliko jako si Isus želi provesti zajedno s nama taj trenutak radosti, zagrliti nas i poželjeti nam i ostaviti Svoj mir.

Sad dođe trenutak Pričesti svih svećenika u Misi. Tad primijetih nazočnost svih svećenika na  nadbiskupovu mjestu. I kad je on primio Svetu Pričest, reče Presveta Djevica: ''Ovo je pravi trenutak za glavnog slavitelja i svećenike koji su ga pratili moliti. Dakle, ponavljaj za mnom: ''GOSPODINE, Blagoslovi ih, posveti ih, pomozi ih, održi ih čistima, ljubi ih, zaštiti ih, održi ih u SVOJOJ Ljubavi…'' Mislite pri tom na sve svećenike cijeloga svijeta, molite za sve BOGU posvećene osobe i redovnike…''

Ljubljena braćo, to je pravi trenutak u kojemu moramo moliti za vas, budući da ste vi Crkva, važni dio Crkve, kao što smo mi laici također Crkva. Često mi laici tražimo toliko puno od svećenika, ali nismo sposobni za njih moliti, razumjeti ih, da su i oni samo ljudi, razumjeti i cijeniti njihovu usamljenost i njihovo biti sâm - ostavljen, čime je svećenik tako često okružen.

Jednostavno moramo razumjeti, da su svećenici ljudi kao i mi, koji potrebuju puno razumijevanja, prije svega, i pazite, potreban im je i osjećaj  i tankoćutnost, potrebuju posebno naše poštovanje, budući da svoj život daruju za svakog pojedinog od nas kao i Isus. Oni su mu se zacijelo posvema posvetili.

Gospodin želi, da narod stada, koje je Bog povjerio dotičnom svećeniku, moli za svojeg pastira i tako pomaže njegovom posvećenju. Jednog dana, kad već dođemo na Drugi svijet, shvati ćemo čudo, što ga je Gospodin  učinio, kad nam je darovao svećenike, koji nam pomažu spasiti naše duše.